Stetoskop
Stetoskop

Prof. dr Bojana Dimitrijević

Bojana Dimitrijević

Prof. dr Bojana Dimitrijević

Psihijatrija

Prof. dr Bojana Dimitrijević, redovni profesor Departmana za psihologiju na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Nišu, na predmetima kliničke orijentacije.

NišJezici: Srpski, Engleski

Zakažite pregled

Slobodni termini za ovog lekara se ne prikazuju online, ali pregled možete zakazati na upit — kontaktiraćemo Vas radi potvrde termina.

Zatražite termin online

O lekaru

Prof. dr Bojana Dimitrijević, redovni profesor Departmana za psihologiju na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Nišu, na predmetima kliničke orijentacije. Drži kurseve iz Uvoda u kliničku psihologiju, Psihodijagnostike, Psihodijagnostike dece, Neuropsihologije, Zaštite mentalnog zdravlja. Doktorirala je 2000.godine na Univerzitetu u Beogradu na temu „Psihodinamika agresivnosti delinkventnih narkomana“, a tematikom agresivnosti i socijalno devijantnih ponašanja bavila se kroz brojne naučne članke i dve naučne monografije. U svom  istraživačkom radu bavila se i temama primenjene psihodijagnostike, forenzičke procene, ratnim psihotraumatizmom, rizičnim ponašanjima adolescenata, kao i brojnim aspektima primene kliničke psihologije, kao i zaštite i unapređenja menatalnog zdravlja u široj društvenoj zajednici.

Kao specijalista medicinske psihologije radila je više od 25 godina u ustanovama specijalizovane psihijatrijske zaštite, na poslovima psihodijagnostičke procene pacijenata svih uzrasta i najrazličitijih psihopatoloških kategorija. Kao sudski veštak, već oko 30 godina radi na poslovima forenzičke ekspertize kao samostalni veštak, član komisija u psihijatrijskim institucijama u Nišu i Beogradu i član sudsko-psihijatrijskih odbora Medicinskih fakulteta u Nišu i Kragujevcu. Koautor je udžbenika iz oblasti sudske psihijatrije i psihologije. Mentor je specijalizantima u okviru programa specijalizacije iz medicinske psihologije na Medicinskom fakultetu u Nišu i član komisije za polaganje specijalističkog ispita.

Osnivač je i supervizor Psihološkog savetovališta za studente na Univerzitetu u Nišu koji je velika organizacija na volonterskoj bazi i koji već više od deset godina pruža savetodavnu i psihoterapijski psihološku pomoć velikom broju mladih ljudi u rešavanju raznovrsnih emotivnih, porodičnih, adaptacionih i drugih problema. Takođe je edukator u mnogim temama vezanim za probleme adolescentnog perioda i širok spektar psihopatoloških entiteta.

Od 1993. godine učesnik je, koordinator i evaluator brojnih istraživačkih i aplikativnih projekata vladinih i nevladinih organizacija, posebno usmerenih na edukaciju i pomoć posebno vulnerabilnim populacionim grupama.

Radno iskustvo

Podaci o radnom iskustvu nisu uneti.

Obrazovanje

Podaci o obrazovanju nisu uneti.

Članstva

Podaci o članstvima nisu uneti.

Ocene i iskustva

Još uvek nema ocena.

Najnoviji članci koje je lekar objavio:

Učitaj još

Svi odgovori doktora (91)

?
Pitanje #232011. 1. 2008.

Imam jedan veliki problem, a to je prerana ejakulacija. Imam 17 godina

Imam jedan veliki problem, a to je prerana ejakulacija. Imam 17 godina (uskoro 18). Već nekoliko puta sam pokušao da imam seks sa devojkom. Međutim, već posle kratke predigre, taman kad treba da to obavimo, ja ejakuliram već posle par ulaza. U čemu je moj problem? Inače, sportista sam i ne bolujem ni od kakvih bolesti.

Vaš problem verovatno nije tako ozbijan kako Vam se čini, jer Vas verovatno i nedovoljno seskualno iskustvo čini napetijim i nervoznijim nego što ćete biti kada ga u narednim godinama steknete. Prevelika seksulana želja i posebno želja za konkretnom partnerkom mogu biti razlog prerane ejakulacije, koja Vas dovodi do neprijatnosti, stida i straha od sledećeg neuspeha. Ukoliko nastojite da prilikom vođenja ljubavi misli fokusirate na neku neutralnu temu koja bi donekle smanjila nivo Vašeg seksualnog uzbuđenja, mogli biste produžiti seksualni odnos. Takođe, ukoliko imate često i snažno izraženu seksualnu potrebu, masturbacija kraće vreme pre očekivanog seksualnog odnosa smanjila bi napetost i potrebu za brzim i snažnim seksualnim pražnjenjem, a Vas bi poštedela neprijatnosti i daljih dilema. Pretpostavljam da Vaša dobra sportska kondicija upravo pretpostavlja i visok energetski nivo pa i povišene seksualne potrebe, a da je ovakav problem samo posledica velikih seksualnih potencijala, a da ćete na ovaj način bar delimično rešiti postojeći problem bar dok ne uspostavite ritam redovnih seksualnih odnosa koji će pomoći u boljoj kontroli seksualne želje i realizacije odnosa. 

?
Pitanje #22628. 1. 2008.

Što se naslova Vašeg rada tiče, bolje je da ne bude "uticaj" jer je metodološki neispravno razmatrati pitanje kauzalnosti na malim uzorcima (koji su obično neminovnost u praktičnim radovima), već "Povezanost mentalnih sposobnosti i disgrafije", što zvuči umerenije i istinitije. Smatram da je izabrana tema već mnogo, mnogo prizemnija i da ima veoma dobrih mogućnosti da se napravi jasan i metodološki čist nacrt, i kao što sam već ponudila pomoći ću Vam u tome kada mi budete poslali globalni predlog nacrta. To nije dug posao i nemojte toliko brinuti oko nemogućnosti ovladavanja problemom. 

?
Pitanje #22618. 1. 2008.

U toku noći imao sam noćnu moru i ustao sam iz kreveta obzirom

U toku noći imao sam noćnu moru i ustao sam iz kreveta obzirom da sam sanjao da me napadaju, ja sam se tukao u snu. Tom prilikom sam se povredio i jako sam vrištao čudnim glasom koji me zastrašuje. U toj sobi se nalazila i moja devojka koju sam mnogo uplašio, ali fizički nisam povredio. Želeo bih da mi Vi kažete, kao stručnjak, da li treba da posetim psihologa i da li imate predstavu o kakvom problemu se radi? Imam 25 godina i nije mi se to ranije dešavalo. 

Jedna ovakva epizoda ne treba da za Vas predstavlja poseban izvor straha. Navjeći broj ljudi tokom života iskusi neprijatnost zvanu - noćna mora. Verovatno je u prethodnim danima bilo nekih većih opterećenja ili iz Vašeg okruženja, ili dilema i pojačanog nemira u Vama, pa je zastrašujuci doživljaj samo posledica Vaše unutrašnje obrade. Ona nekada ne mora da bude isprovocirana doživljajem koji možete jasno da vežete za neku posebnu spoljašnju/unutrašnju teškoću, pa biste morali da se pozabavite analizom svojih razmišljanja i doživljavanja tog ili tih dana. To nije razlog da odmah tražite razgovor sa psihologom, osim ako ne postoji i nešto drugo što Vas pishički opterećuje. Ljudi obično imaju učestalije noćne more kada postoje uznemiravajuća dešavanja, najčešće u njima samima, kada se suočavaju sa životnim dilemima i neminovnošću donošenja važnih životnih odluka, snažnim pritiscima okoline, poniženošću ili odbačenošću što rezultira teskobom ili drugim negativnim osećanjima. Obično se povod za noćne more očiglednije nametne ukoliko se ponavljaju pa ih možemo lakše povezati sa nekim događajem ili doživljajem. Pomoći ćete sebi ako uspete da napravite takvu analizu vezanu za period kada se Vaš neprijatni san i neuobičajeno ponašanje javilo. Možda postoje opterećenja koja ni sebi niste priznali, ali se manifestuju na ovaj način. Ukoliko se noćne more budu ponavljale, možda biste mogli da potražite konsultaciju sa psihologom koji bi Vam mogao pomoći da doprete do korena svojih opterećenja, da biste lakše mogli da se suočite sa njima,ali za sada nemate razloga za pridavanje većeg značaja ovom događaju. 

?
Pitanje #212326. 12. 2007.

kako se osloboditi psiholoske vezanosti.  Nakon porodicne trageduje usvojila me je zena

kako se osloboditi psiholoske vezanosti.  Nakon porodicne trageduje usvojila me je zena koja sada ne zeli da me  ostavi da zivim svoj zivot. Ima i svog sina koji zivi van zemlje a ja iako  imam 39 god. (neudata sam, sa zavrsenim fakultetom ali trenutno bez posla)  potpadam pod njene uticaje,pod nekim neobjasnjivim pritiskom razmisljam o  svemu sto kaze (iako tako ne postupam i trudim se svojski da budem svoja)  i uopste tesko donosim sopstvene odluke. kao da ne raspolazem svojim  zivotom. Pokusavala sam da razgovaram sa njom o tome, da se distanciram  ali nista ne pomaze. Ona me ne cuje, nastavlja po starom, dolazi bez  najave, insistira da se brine o meni. U tom odnosu potom ubrzo prelazi na  omalovazavanje, potcenjivanje, izazivanje osecanja krivice i indirektno  poredjenje sa njenim sinom i drugim uspesnim ljudima. Sve sto ja radim ili  mislim se nekako ponistava. Najgore je sto se osecam toliko iscrpljeno i  ponekad depresivno da mi je tesko da komuniciram sa ostatkom sveta. Ona  nema nameru da odustane od svog ponasanja be!  z obzira na molbe, razgovore i sl. Ne verujem ni da bi psiholog ili  psihijatar pomogao posebno sto ona ima prijatelje psihijatre ali je osoba  koju uopste ne zanima sta `drugi` misle ukoliko njoj licno ne preti neka  neprijatnost. A ovo sa mnom kao da je samo zabavlja, ma koliko ja bila  nesrecna ili neprijatna prilikom razgovora sa njom. Trenutno nemam novca  za psihoterapiju a u lekove za smirenje bez razgovora ne verujem.Mogu li  sama sebi da pomognem? Imate li neki savet?  Hvala unapred
Vas problem je mogao biti slican i sa bioloskom majkom, nezavisno od toga sto ste kao usvojeno dete u ipak specificnom polozaju i mozda sa izrazenijom potrebom da iskazujete vise strpljenja i razumevanja prema osobi koja Vas je vec jednom "spasila" iz nezavidne porodicne situacije. U pravu ste, za resavanje ovog ni malo jednostavnog problema, trebalo bi obuhvatiti i vasu usvojiteljku, kako biste kompromisima i obostranim korigovanjem ponasanja dosle do boljeg razumevanja. Kako je to u najmanju ruku tesko izvodljivo, znacajno je da se upitate sta Vama nedostaje da biste mogli da se izborite za svoju nezavisnost i samostalnost. Sta je sa Vasim samopouzdanjem? Koliko ste u stanju da realno procenite svoje vrednosti i dosadasnja postignuca? Zbog cega potpadate pod uticaj njenih kritika i uporedjivanja ako znate koliko vredite i koliko ste se trudili da postanete ono sto danas jeste? Vas veliki problem jeste samopouzdanje, koje se gubi u nedovoljnoj separaciji i nejasno izgradjenom identitetu. To jesu tacke sa kojima moze uspesno da se radi u psihoterapiji. Da biste dobili pomoc psihoterapeuta (psihologa ili psihijatra) nije neophodno da placate privatne usluge buduci da strucnu pomoc mozete dobiti u drzavnim ustanovama na osnovu uputa za psihologa ili psihijatra koji cete dobiti u ambulanti ili Domu zdravlja jer se verovatno vodite kao nezaposleno lice i imate zdravstvenu knjizicu. Problem o kome govorite za pocetak bi trebalo da resavate uz strucnu pomoc, a u tom procesu ojacacete i nauciti kako da se naknadno sa mnogim problemima nosite i sami. Nije cilj da Vasu usvojiteljku uvredite i time odbijete od sebe jer njena zelja da brine o Vama, iako neprikladno manifestovana, ipak u sebi sadrzi i pozitivne motive. Naucicete da bar sa svoje strane postavite granice svog prostora u koje ona sada uporno i bezobzirno zadire, utoliko vise sto se Vi tome prepustate i dozvoljavate takvo ponasanje. Kada budete ucvstili svoje samopostovanje preko boljeg upoznavanja sebe, bice Vam lakse da na prikladan nacin, bez svadje i grubosti i bez licnog iscrpljivanja izborite svoje mesto. Toplo savetujem da ne bezite od takvog psihoterapijskog rada navodeci kao razlog nedostatak novca, dovoljno je da imate zdravstveno osiguranje da se javite na Kliniku za zastitu mentalnog zdravlja i da zapocnete najpre rad na sebi i iznesete problem interpersonalnih odnosa. Ovakvo trpljenje koje opisujete samo ce vas jos vise oslabljivati i ciniti jos depresivnijom. Ucinite nesto za sebe i iznenadicete se kako su vasi odnosi jos mnogo ranije mogli da budu mnogo drugacije vec samim Vasim drugacijim postavljanjem u komunikaciji sa ljudima. Mnogo pozdrava, Prof.dr Bojana Dimitrijevic spec.med.psihologije
?
Pitanje #210423. 12. 2007.
Postovani , Vas problem Vas sigurno u velikoj meri brine, ali niste napomenuli da li ste se do sada ikome obracali u cilju lecenja, otkada je prisutan i da li ste od pocetka aktivnog seksualnog zivota imali drugaciji nacin funkcionisanja. Moram da priznam da ne znam ko se time u N.Sadu bavi kao uzom specijalnoscu, u Nisu je to prof.Jezdimir Zdravkovic. Moracete ipak da se raspitate kod lokalnih strucnjaka o tome, pa ocekujem da Vas bilo ko od psihijatara usmeri ka onome ko se time narocito bavi. Izlecenje je moguce, a efekti su individualni i samo produzenje seksualnog odnosa kao i brzina izlecenja zavisi od mnogih okolnosti, velikim delom i od vase motivisanosti za terapiju i spremnosti da pratite terapijsku proceduru. Dr Bojana Dimitrujevic specijalista med.psihologije
?
Pitanje #205221. 12. 2007.

Imam problem sa dugotrajnom intenzivnom depresijom, koja je rezultirala alkoholizmom. Otišla sam

Imam problem sa dugotrajnom intenzivnom depresijom, koja je rezultirala alkoholizmom. Otišla sam kod privatnog psihoterapeuta koji mi je prepisao Zoloft 10mg, ali ni posle dva meseca se uopšte ne osećam bolje i ne vidim apsolutno nikakav boljitak, jer plaćam ogroman novac, a zauzvrat samo pričam šta mi se desilo, ali ne dobijam nikakve savete ni pomoć. Šta da uradim sa sobom? 

Očekivano je da se poboljšanja kod primene antidepresivne terapije pokažu posle najviše dve nedelje bar u slabljenju intenziteta depresivnih smetnji koje osećate. Terapija koju ste dobili samo je deo spektra antidepresivne farmakoterapije (iz generacije novijih i efikasnih lekova) i ako ne osećate poboljšanje trebalo bi da se dogovorite sa svojim terapeutom oko promene terapije, ukoliko on proceni da ova nije adekvatna. Razgovori su potrebni kod psiholoških smetnji, ali ih neki terapeuti sprovode na tzv. nedirektivan način, odnosno ne daju Vam nikakve konkretne isplanirane korake kojima ćete suzbiti svoje smetnje, već kroz svoju priču do njih treba da dođete sami, a da Vas on samo usmerava u određenom pravcu. Kada kažemo "psihološko savetovanje" ono veoma često nije ni nalik davanju konkretnih direkcija i saveta, već upravo prilika da glasno izgovorite neke stvari o sebi i da stvorite objektivniju sliku sadašnjih smetnji i mogućih puteva razrešenja. Nekim pacijentima više odgovara tzv. direktivno savetovanje, gde ima više konkretnog vođenja. Svaki terapeut ima svoj način vođenja seansi (nekim pacijentima upravo odgovara nedirektivno savetovanje i terapija), tako da ćete možda sa drugim terapeutom, koji ima drugačiji pristup ostvariti bolji efekat. Ukoliko za Vas predstavlja finansijski napor da plaćate privatne seanse, što Vas možda i dodatno i psihički napreže, ne vidim razlog da se ne javite državnoj ustanovi gde ćete u okviru svog socijalnog osiguranja takođe dobiti stručnu psihijatrijsku pomoć i verovatno promenu sadašnje terapije kako biste dali sebi drugu šansu koju ćete doživeti kao nešto što Vam više odgovara. U svakom slučaju je dobar znak što ste motivisani da sebi pomognete, a Vi ste najsvesniji da li osećate poboljšanje ili ne. 

?
Pitanje #201818. 12. 2007.
nemaju svi isti nivo potrebe niti za emotivnim niti za seksualnim davanjem i uzimanjem, nesto sto je nas minimum moze biti neciji maksimum, tako da dolazi do nesklada u apetitima i potrebama. Ljudski kapaciteti u energetskom, pa i emotivnom i seksualnom davanju se veoma razlikuju! Ukoliko ste svom mladicu pokazali da ste razocarani, to moze biti dodatni razlog za njegovo uzmicanje i nesigurnost koju je mozda ranije vestije prikrivao i ponasanjem a i izjavama koje ste naveli. U svom pismu nista ne navodite o eventualnim emocijama koje su se za taj relativno dug period razvili, jer ako je to veza zasnovana na emocijama, pretpostavljam da ima drugih stvari kojima ste zadovoljni u odnosu na njega, pa se zato i odrzala toliko dugo, uprkos Vasem nezadovoljstvu. Ukoliko se veza zasniva dominantno na zadovoljenju seskualnih potreba, nejasno mi je zasto je i dalje odrzavate kad vec od njenog pocetka niste zadovoljni tim aspektom. Ako smatrate da je on osoba oko koje se treba truditi, imacete dovoljno strpljenja i takta da mu pokazete da su i druge stvari znacajne u Vasoj vezi i da vam je stalo, sto ce biti osnova za uspodtavljenje bolje komunikacije i mogucnosti otvorenog razgovora u perspektivi, gde se on nece sluziti frazama i negiranjem, vec ce mozda moci ickreno da govori o onome sto vi smatrate problemom u vezi. Kada se u medjuljudskim odnosima negomilava neizgovoreno nezadovoljstvo i nerazjasnjeni problemi, najcesce je epilog prekid, nekada i na minimalni povod, jer su granice strpljenja vec istrosene. Dakle,preispitajte prvo sebe koji je Vas motiv za odrzavanje veze i ako ih u sebi nadjete a da to nije samo nada da ce vas seks jednog dana biti odlican, nasli ste i nacin da mu pristupite. Verujem da znate da se mnoge partnerske veze uspesno odrzavaju cak i kada nema vrhunskih seksualnih dizovljaja, ukoliko postoje duboki emotivni razlozi za to, ukoliko je komunikacija medju partnerima iskrena i autenticna, ili iz mnostva drugih razloga koji su specificni za svaki partnerski odnos. S postovanjem, Dr Bojana Dimitrijevic specijalista med.psihologije
?
Pitanje #19236. 12. 2007.

Moje ime je A. , imam, 25 godina, završila sam fakulte, zaposlena

Moje ime je A. , imam, 25 godina, završila sam fakulte, zaposlena sam, već duže vreme živim sa momkom. Problem, zbog kojeg vam se obraćam vezan je za moju primarnu porodicu. Imam mlađu sestru (22 god.)koja već dve godine unazad ima poprilično zabrinjavajuće ponašanje. Srednju školu je završila zahvaljujući naporima oca koji je odlazio u školu i opravdavao mnoge izostanke i ,,sređivao" slabe ocene. Fakultet je upisala tako što je imala sreće jer su primali sve koji su konkurisali. Prvu godinu je živela odvojeno od roditelja, kao student,međutim kako nije dala uslov za narednu godinu vratila se kod roditelja. Obnavljanje godine nije bio novčani problem, već taj što smo saznali da on nije ni prvu godinu uplatila ceo iznos, već je novac koji je odbila od roditelja potrošila kupujući sebi odeću i mnoge druge stvarčice iako su joj roditelji davali novac i za to. Nakon toga, počinje njeno povlačenje u sebe, ne izlazi iz kuće (veoma retko, do prodavnice! > ), veoma retko-1 mesečno se čuje sa nekom od drugarica (uglavnom kada ju je one nazovu), posao ne traži iako obećava kako će početi da ga traži.Roditelji su veoma zabrinuti, ne znaju šta da rade,sobzirom da razgovor sa njom nema efekta. Ona negira postojanje problema, najradije bi izbegla temu o sebi, ali kda je primorena da ,,priča" onda sve svede na to da je to njen život i da ona zna šta radi ili pak obećava kako će početi da nešto menja, ali se sve završava na tome (sklona je lažima od srednje škole). Po mom mišljenju, njene intelektualne sposobnosti su manje od njenih želja (da završi fakultet i slično) i to je, verovatno, uslovilo takvo ponašanje. Roditelji su u početku pokašavali da joj pomognu pričom, traženjem posla i slično, ali nisu uspeli. Nisu se obraćali nekom stručnjaku zato što ih je sramota (žive u malom mestu). Želela bih vaše mišljenje. Unapred, hvala.
Problem sa Vasom sestrom ocigledno je u progresiji jer se naoko bezazlena nezrelost i neozbiljnost vezana za skolu pretvorila u problem kome ne znate ni ime, niti u kom pravcu ce dalje ici. Nazalost, smatram da je veoma vazno da se obrati strucnjaku, najbolje neuropsihijatru, jer se desava da su mladalacki problemi koji se nazivaju "adolescentnom krizom" nekada najava i uvod dubljih psihickih problema koje ipak vredi na vreme registrovati. Posebno je zabrinjavajuce njeno sadasnje povlacenje i izolovanje, koje je u velikoj suprotnosti sa njenim ponasanjem zbog koga nije ni uspela da upise godinu na fakultetu. Ukoliko je Vasim roditeljima neprijatno da se u mestu procuje informacija da sa sestrom nesto nije u redu, obracanje psihijatru u drugom gradu je lako resenje problema, za pocetak. Na osnovu navedenih podataka se ne moze sa sigurnoscu reci da li je poreklo njenog problema u pocetnim psihijatrijskim tegobama, ili, kako i sami kazete, u nesto nizem intelektualnom nivou koji cini da nije u stanju da ostvari svoje mnogo vece aspiracije. Moze se dogoditi da je u pitanju samo razmazenost i nezreo stav prema zivotu, ali i to vec samo po sebi predstavlja relativno tezak problem. Takvo ponasanje negovano je od strane Vasih roditelja tokom niza godina i sada je veoma otporno na promene. Znacajno je da ona ima motivaciju za psihoterapiju, da Vi ili Vasi roditelji pokusate da je podstaknete prisnim i podrzavajucim razgovorom, ali se namece ideja da je potrebna strucna pomoc u korigovanju ne samo njenog vec sireg porodicnog ponasanja, kako bi se uspostavili novi i zdraviji obrasci porodicnog i individualnog funkcionisanja. Kako, uprkos svim nastojanjima, roditelji nisu uspeli da promene nepozeljan stil njenog ponasanja, ocigledno da njihov nacin nije efikasan pa zato ovaj problem treba shvatiti ozbiljno. Ukoliko roditlelji nisu spremni zbog bruke i sramote, da potraze pomoc, ucinite to Vi, bilo u nekoj klinickoj ustanovi ili od pojedinca koji je profesionalac u oblasti psihijatrije i napravite kontakt do sestre. Zmurenje pred sadasnjim stanjem nece doneti nista dobro, vec moze biti pogodno tle za jos ozbiljnije probleme, stoga, ne oklevajte. Sestri pruzite razumevanje i svu mogucu podrsku, jer ce joj znaciti u procesu resavanja problema. Prof.dr Bojana Dimitrijevic spec.medicinske psihologije
?
Pitanje #182328. 11. 2007.

postovana doktorice.Imam jedan problem ali ne znam kako da ga rijesim.Zbog par

postovana doktorice.Imam jedan problem ali ne znam kako da ga rijesim.Zbog par situacija sam pomalo izgubila povjerenje u muza.Bilo je prije situacija omalovazavanja,vrijedjanja..Prije 2 god je poceo raditi na sadasnjem radnom mjestu gdje je upoznao 2 nase cure(zivimo u inozemstvu),sa njima se navodno super slaze,svakodnevno su skupa na pauzama,njih troje i povremeno jedan mladic su "stalna klapa",jedino on zna sve njihove probleme i tzv." rame za plakanje".Prije 2 godine nam se rodilo dijete,on dobio to radno mjesto,POCELI nasi stalni problemi.Inace sam smatrala da imamo zivot standardan kao i svi drugi,iako je on uvijek govorio da sam bezveze ljubomorna,ali par situacija mi je unijelo gubitak povjerenja. Nasa komunikacija je unazad 2 gog.postala sve losija i losija,sex zivot inace za mene nikada nije bio nesto posebno,pa valjda zbog toga se previse ni ne trudim i ne nedostaje mi.Inace sam po tom pitanju malo previse stidljiva(ne znam zasto)cak i sa muzem,tj.tesko da se opu! > stim i da ponekad pokrenem incijativu u tom pogledu.Kroz sve to,naravno znam da je u sexu nezadovoljan,s druge strane poceo cvjetati kada prica o tim kolegicama,kada ih opisuje kako su uvijek vesele,zgodne...Nasa sva prica se sada svodi na razgovor o djetetu,i dogadjaje na poslu toga dana.Ja sam nekoliko puta pokusavala razgovarati,da pokusamo nesto promjeniti,prije 2-3tj.je rekao da mu se sve ovo gadi,ta nasa situacija,to stanje,on zeli vise slobode,ja ga gusim,unistavam mu sve oblike zezancije,od mene ne moze disati,zbog mene se ne moze privatno sa rad.kolegama druziti(iako mu ja za muski dio kolega nikada nista nisam rekla),znaci nedostaje mu druzenje sa njima dvema.Da se rastanemo nema novcane mogucnosti,mora da me trpi.Takve i slicne izjave su me jos dublje povrijedile.Nakon toga je pristao da jos malo pokusamo da ovaj brak spasimo.Kako da sebe tj svoje reakcije promjenim,da sebi pishicki olaksam sve ovo.I sada nakon takvih izjava ni sama ne znam da li se isplati pati!  ti,pokusavati i kad ce se opet ovakvo stanje vratiti,tj,pitanj!  e rastav  e ili ne.Sada mu ni na izjave njeznosti ne vjerujem,iznutra sam postala hladna.Kako da si olaksam i da za sebe najbolju odluku donesem.Imam li razloga za ljubomotu na te kolegice ,za koje sumnjam da on gaji za jednu od njih nesto vise od prijateljstva.unaprijed hvala
i sami ste svesni da je Vas brak vec duze u ozbiljnoj krizi, to ne treba niko da vam dodatno potvrdjuje. Ocigledno se medju vama izgubilo nesto veoma dragoceno-mogucnost uspesne komunikacije, koja je osnova uspesnog razresavanja kriza i problema. Cak i da njegovo srdacno prijateljstvo sa zenskim delom kolektiva nije nista vise od toga, bitniji problem je sto ste se sustinski udaljili. On Vam otvoreno zamera na skucenoj atmosferi koju,navodno, Vi pravite, ali je cinjenica da u tome udela imate oboje. Kada se covek umori od domace atmosfere koja podrazumeva obaveze, brige, svakodnevne ptobleme, lako je da mu se neobavezno drustvo jako dopada jer se od takvog druzenja ne ocekuje nista vise od zabave, sto porodicni zivot obicno nije. Ono sto o njemu govorite moze navesti na pomisao da je jos uvek emocionalno nedozreo i da na neki detinjasti nacin bezi od obaveza kroz neopterecujuce druzenje. Ukoliko nemate mogucnosti da sa njim o tome zapocnete konstruktivan razgovor koji bi vodio resenju problema, mozda biste mogli pokusati da najpre u svom ponasanju promenite neke stvari koje bi njegovoj prirodi vise odgovarale - da predlozite zajednicki izlazak koji bi oboma prijao, druzenje sa zajednickim prijateljima, da posvecivanjem jos vise paznje svom izgledu pobudite njegovo novo interesovanje za Vas, jer izgleda da je on covek kome monotonija ne prija i koji trazi izazove. Nova frizura ili zenstveni detalji mogli bi mu skrenuti paznju da je kraj njega zena koju je izabrao za svoju partnerku i koja nije samo teret, vec i atraktivna,privlacna, a ipak njegova. Imam utisak da brinuci o njegovom ponasanju zanemarujete sebe i svoje ciljeve. Ukoliko se Vas zivot svodi na kucu, dete i brigu o muzu, verovatno da ste svesni da i sebi cinite losu uslugu. Pokusajte da malo promenite smer svojih razmisljanja i da povremeno izadjete sa drugaricama sa kojima cete razmeniti i neke druge misli,a ne samo one vazane za Vas problem, da se ukljucite u fitnes, ili neku drugu rekreativnu aktivnost, da odete na masazu ili da sebi priustite neko malo zensko zadovoljstvo zbog cega cete se Vi licno osecati bolje i zraciti pozitivnom energijom. U tom slucaju biste mu verovatno posredno stavili do znanja da ni Vi niste bas toliko razliciti od onih koji su mu pogodno drustvo, da i Vi znate da se zabavite i uzivate. To bi imalo povoljne efekte i na Vas a mozda i na vas odnos. Takodje, koliko god bila prisutna Vasa stidljivost u intimnim kontaktima, trebalo bi da budete svesni da je do veoma znacajna komponenta dobrog partnerskog funkcionisanja, i ako biste pokusali da prevazidjete svoje kocnice i budete angazovaniji kada ste sa njim, verujem da bi i to doprinelo njegovom drugacijem sagledavanju cele situacije.Ovako Vas on dozivljava kao deo monotonog, opterecujuceg zivota u kome nema niceg novog, izazovnog i zanimljivog. Pokusajte da i sebi pomognete time sto cete umesto da glavna tema vasih dana bude ljubomora (bez obzira da li je opravdana ili ne)osmislite svoje slobodno vreme u kome cete i za sebe naci uzivanje i relaksaciju. Kada pokusate da na taj nacin izmenite svoju rutinu, mozda dilemu brak ili razvod, vise necete ni postavljati, a rekla bih da Vam je stalo da brak odrzite.Iako nigde niste pomenuli kakva su Vasa osecanja i da li zelite da ucinite sve da spasete brak proistice iz ljubavi ili straha od promene, verujem da je ovakav nacin zivota otupeo i Vasa a ne samo njegova osecanja.Zato, pokusajte da se najpre Vi probudite, a ako nije kasno za obnavljanje i Vasih i njegovih osecanja, rezultati nece izostati. Mnogo pozdrava, prof.dr Bojana Dimitrijevic specijalista med.psihologije
?
Pitanje #180527. 11. 2007.

Devojcica,M. 9,5god.treci razred.Odlican uspeh u skoli.Omiljena od strane vaspitaca,ucitelja,uopste starijih.Prosle skolske godine

Devojcica,M. 9,5god.treci razred.Odlican uspeh u skoli.Omiljena od strane vaspitaca,ucitelja,uopste starijih.Prosle skolske godine na testu o drugarstvu  nalazi se medju omiljenim drugarima.Savesana,odgovorna,vredna,zrela.U odeljenju postoji devojcica "vodja",u daljem tekstu Milica, Problem pocinje verovatno jos u prvom razredu. U drugom se komplikuje.Pokusavamo da na problem gledamo kao na prolaznu fazu ali ne ignorisemo ga,razgovaramo o tome i cinilo nam se da je Masa uspela da prevazidje problem.Problem nastaje neslaganjem,tj.potrebom Milice da dominira.Istina da su nacini kojima se devojcica po nekad sluzi izvan ocekivanja za dete tog uzrasta, ali mi kao roditelji ne zelimo da problem baziramo na Milici, jer ce u zivotu uvek biti neka Milica.Ove godine problem postaje jos veci tako sto Masina najbolja drugarica sa kojom je jako bliska jos iz vrtica,prilazi Milici i intezivno sa njom provodi vreme.Masa pocinje da se povlaci,da ne izlazi na odmore,ili igra fudbal sa decacima,mada je to po nekad i ranije radila, mislim na druzenje sa decacima.Ima osecaj da je odbacena.Na pitanje da li postoji jos neka drugarica sa kojom bi mogla da se druzi,ona odgovara da nema jer sve "lete" oko Milice.Mozda sve ovo ne bi bilo toliko znacajno da ona ne pati.Cesto je neraspolozena,placljiva,nervozna i sve vise neprijateljski raspolozena prema mladjem bratu.I ako razlozi za neslaganje sa bratom postoje,sve cesce je njeno reagovanje neprimereno situacijama sto dodatno komplikuje stvar.Pokusao sam da budem objektivan u opisivanju problema kako bih mogao da dobijem najbolji savet.Ako je potrebno da imate jos neku informaciju rado cu Vam odgovoriti na pitanje.Do tad srdacan pozdrav.
u pravu ste potpuno- u zivotu uvek ima neka Milica. Sa Vasom devojcicom se desava nesto sto prezivljavaju i mnoga druga deca, ne samo tokom ranog skolovanja, nego i kasnije, uglavnom sve do perioda odraslosti. Nije u pitanju samo odrastanje, iako koincidira sa vremenom predpuberteta, pa je utoliko osetljivija i sama Masa i stvari dozivljava dramaticnije. Potrebno je pomoci joj da shvati da nije njena greska sto ne pripada "klubu obozavalaca Milice" a da je,recimo, njena najbolja drugarica koja se priklonila ovom "klubu" verovatno slabija licnost od nje jer je, prisavsi Milici, pokusala da dozivi osecaj prihvacenosti u odeljenju. Deca koja se na ovaj nacin, nao Vasa Masa izdvajaju, najcesce su osetljiva ali veoma kvalitetna deca, sa mnogo potencijala i sa kapacitetima za dublje shvatanje stvari, koja prepoznaju povrsnost i ne priklanjaju joj se, ali,naravno, veoma pate sto nisu medju opste prihvacenim likovima u odeljenju. Sa njom treba mnogo pricati u cilju ocvrscivanja individualnosti ali se nemojte cuditi da taj proces bude veoma spor i traje najmanje do petog razreda kada se mozda menja donekle situacija sa promenom na razrednu nastavu.Deca koja su tiha i nenametljiva cesto prolaze kroz ovu fazu. Ako ste u stanju da sami detetu posvetite dovoljno vremena (a to znaci stalnu podrsku i razgovore) u kome ce ona osetiti da je Vi sigurno razumete i podrzavate, ne prebacujuci to na teren nevaznog i prolaznog, da tome dajete dovoljan znacaj,to ce biti dovoljno. Nekada mi stariji gresimo, pokusavajuci da minimiziranjem detetove realnosti ublazimo problem, a time kod deteta stvaramo dozivljaj neshvacenosti (iako ga sustinski shvatamo).Ukoliko smatrate da bi mozda lakse prihvatila autoritet sa strane, moze da se u pricu ukljuci neko drugi od starijih u koga imate poverenja, ili neko ko je od nje nesto stariji a moze da joj prenese slicno sopstveno iskustvo-deca i adolescenti lakse prihvataju savete od nesto starijih drugara ili rodjaka. Ukoliko i to ne smatrate resenjem, psiholog bi joj sigurno mogao pomoci da neke probleme drugacije sagleda i da se lakse nosi sa narednim situacijama.Bitno je da znate, ovo sto joj se desava njoj sigurno nije lako, ali ce je i to ocvrsnuti i nauciti da realnije sagledava druge ljude i zivot, samo joj u tome treba pomoci davanjem objasnjenja za stvari koje je zbunjuju i rastuzuju, a sada i pune agresijom.Mnogo price sa njom je prvi korak. S postovanjem. prof.dr Bojana Dimitrijevic, specijalista med.psihologije

Pitajte doktora

Imate nedoumicu u vezi sa svojim zdravljem? Postavite pitanje i dobijte odgovor lekara u najkraćem roku.

Dozvoljeni formati: JPG, PNG, WebP, PDF, DOC, DOCX. Maks. 10MB po fajlu.

Na ovu email adresu ćemo vam poslati odgovor i uputstvo za praćenje statusa.

Stetoskop Gazette

Prijavite se na Stetoskop Gazette

Mesečni bilten o zdravlju, inovacijama i svemu aktuelnom u medicini.

Pozovite nas i zakažite pregled

063 / 687 - 460