Bolesti

Tumori larinksa se mogu podeliti na benigne i maligne, a prema vrsti tkiva iz kojih potiču dele se na epitelne i mezenhimne tumore. Pravi benigni mezenhimni tumori su zaista retki ali su veoma polimorfni. Razvijaju se iz različitih tkiva larinksa. Najčešći je fibrom, a javljaju se i hondromi, momi, angiomi, neurilemomi, miksomi i plazmocitomi.

Pravi benigni epitelni tumori larinksa nisu polimorfni kao mezenhimni, ali su mnogo češći. To su uglavnom papilomi i adenomi. Papilomi su najbrojniji među svim pravim benignim tumorima larinksa.

Od svih benignih tumora traheje i bronha (hondromi, lipomi, fibromi, miomi, angiomi) najpoznatiji su adenomi i papilomi.

Tumori bronha i pluća mogu biti benigni i maligni. Benigni tumori su najčešće fibromi, lipomi, angiomi, hondromi, neurinomi i ganglioneurinomi.

Benigni tumori spoljašnjeg uva nastaju iz tkiva iz kojih je građeno spoljašnje uvo. Tu spadaju fibromi i papilomi, hondromi, lipomi i angiomi. U spoljašnjem ušnom kanalu retko nalazimo endoteliome, adenome i mešovite tumore.

Benigni tumori srednjeg uva su retki, pre svega, to mogu biti dermoidne ciste, hemangiomi, fibromi, osteomi, hondromi i glomus tumori.

Tumori nosa mogu nastati iz epitelnog i vezivnog tkiva. Iz epitelnog tkiva se razvijaju papilomi i adenomi, iz vezivnog tkiva razvijaju se angiomi i fibromi.

Tumori paranazalnih šupljina mogu nastati iz epitelnog i vezivnog tkiva. Od svih benignih tumora najčešće se javlja osteom i to pre svega u frontalnom sinusu, dok su lokalizacije u etmoidnom i maksilarnom retke, a u sfenoidnom sinusu se nikada ne javlja.

Porodična adenomatozna polipoza karakteriše se pojavom mnogobrojnih adenoma u kolonu, hereditarnim poreklom i velikom predispozicijom za razvoj karcinoma.

Benigni tumori tankog creva su retka oboljenja digestivnog trakta (oko 0,16% svih tumora). Najčešće se otkrivaju intraoperativno ili na autopsiji.