Anemija označava smanjen broj eritrocita u krvi i/ili smanjenu količinu hemoglobina u krvi.
Hemoglobin je protein u eritrocitima koji u svom sastavu sadrži gvožđe i zadužen je za prenos
kiseonika od pluća do tkiva. Nedostatak gvožđa može dovesti do anemije ali to nije uvek slučaj. Zalihe gvožđa mogu biti niske određeno vreme pre nego što nivo hemoglobina opadne.
„Moguće je imati normalnu krvnu sliku, a istovremeno imati smanjene zalihe gvožđa. Ovo stanje se naziva nedostatak gvožđa bez anemije. Jedan od najvažnijih pokazatelja zaliha gvožđa u organizmu jeste feritin. Za procenu statusa gvožđa mogu se koristiti i druge laboratorijske analize u zavisnosti od konkretnog slučaja“ , ističe dr Tina Lukić.
Nedostatak gvožđa bez anemije
Pre nastanka anemije organizam troši uskladišteno gvožđe dok je nivo hemoglobina još uvek u
normalnim granicama. Zbog toga krvna slika izgleda uredno iako su zalihe gvožđa smanjene. Ovo stanje se naziva nedostatak gvožđa bez anemije. Za otkrivanje ovog stanja potrebno je uraditi detaljnije laboratorijske analize. Nivo serumskog gvožđa se menja tokom dana i nije dovoljan za pouzdanu procenu zaliha gvožđa u organizmu.

Za procenu statusa gvožđa, pored kompletne krvne slike i serumskog gvožđa, potrebno je zatražiti određivanje feritina, a po potrebi i saturacije transferina i drugih laboratorijskih parametara.
Feritin i saturacija transferina
Feritin označava količinu uskladištenog gvožđa u organizmu. Na nedostatak gvožđa ukazuju
vrednosti feritina manje od 30 µg/L. Međutim, sam feritin nije idealan pokazatelj količine gvožđa u organizmu. Bilo koje zapaljenje može povećati njegove vrednosti i prikriti postojeći nedostatak gvožđa. Zbog toga je saturacija transferina od velikog značaja. Transferin je protein koji prenosi gvožđe kroz krv. Saturacija transferina pokazuje koliki deo transferina vezuje gvožđe. Ako saturacija transferina padne ispod 20% to može ukazivati na nedovoljnu dostupnost gvožđa i pomoći u proceni i pored normalnog nivoa feritina.
Zašto dolazi do nedostatka gvožđa?
Uzroke nedostatka gvožđa možemo podeliti na sledeći način:
Nedovoljan unos gvožđa ishranom, često kod veganske ishrane.
Povećane potrebe tela za gvožđem kod trudnica, dece i sportista.
Smanjena apsorpcija gvožđa iz digestivnog trakta. Da bi se gvožđe iz hrane dovoljno apsorbovalo potrebna je dovoljna količina želudačne kiseline. Stanja organizma u kojima želudac ne luči dovoljno kiseline mogu dovesti do loše apsorpcije gvožđa iz hrane, kao npr. atrofični gastritis, infekcija bakterijom H. Pylori, kao i dugotrajno uzimanje lekova iz porodice IPP (inhibitora protonske pumpe) kao što su pantoprazol, esomeprazol, omeprazol, lansoprazol i rabeprazol. Prekomerni unos kafe, čaja i kalcijuma takođe može dovesti do smanjenja apsorpcije gvožđa iz hrane.
Hronične bolesti i upalna stanja koja mogu uticati na metabolizam gvožđa: hronična bolest bubrega, zapaljenske bolesti creva, srčana slabost i reumatoidni artritis.
Hronični gubitak krvi: žene sa obilnim menstrualnim krvarenjem, krvarenje iz digestivnog trakta poput čira na želucu ili tankom crevu koji krvari, karcinoma koji krvare itd. Kod muškaraca i žena nakon menopauze, novootkriveni, neobjašnjivi nedostatak gvožđa posebno zahteva procenu mogućeg gubitka krvi iz digestivnog trakta.
Nedostatak gvožđa - simptomi
Simptomi nedostatka gvožđa u odsustvu anemije su slični simptomima anemije, ali se mogu pojaviti u blažoj formi.
To su pre svega:
osećaj umora,
slabost,
problemi sa koncentracijom,
slabije podnošenje fizičkog napora,
bolovi u mišićima i zglobovima.
Simptomi se razlikuju od osobe do osobe, a neke osobe ni nemaju primetne tegobe. Ovi simptomi su prilično nespecifični i mogu biti posledica postojanja nekog drugog oboljenja. Zbog toga su laboratorijske analize od ključnog značaja prilikom postavljanja dijagnoze nedostatka gvožđa sa ili bez anemije.
Kada je potrebno obratiti se lekaru?
„Ako navedene tegobe osećate duži vremenski period potrebno je da se javite lekaru kako bi vas on uputio na dodatne analize. Pregled gastroenterologa, ginekologa, hematologa, nefrologa ili reumatologa mogu biti potrebni u zavisnosti od ukupnog stanja pacijenta“, poručuje dr Tina Lukić.

