Stetoskop timSistem renin-angiotenzin sinergistički deluje sa simpatičkim nervnim sistemom. On takođe stimuliše lučenje aldosterona i igra odlučujuću ulogu u kontroli ekskrecije jona natrijuma i zapremine tečnosti, kao i vaskularnog tonusa. Renin je proteolitični enzim koji se luči iz jukstaglomerularnog aparata. Kontrola sekrecije renina samo je delimično razjašnjena. Sekrecija se javlja kao odgovor na različite fiziološke stimulanse, uključujući smanjenje koncentracije jona natrijuma u distalnom tubulu, kao i pad perfuzionog pritiska. Renalna simpatička nervna aktivnost, agonisti beta adrenergičkih receptora i PGI2 direktno stimulišu lučenje renina, dok angiotenzin II izaziva povratnu inhibiciju. Atrijalni natriuretski peptid takođe inhibira sekreciju renina. Renin se vrlo brzo eliminiše iz plazme. On deluje na angiotenzinogen izdvajajući angiotenzin I, iz N-terminalnog kraja proteina. Angiotenzin I per se ne pokazuje neku značajniju aktivnost, ali se putem ACE (angiotenzin-konvertujućeg enzima) konvertuje u oktapeptid, angiotenzin II, koji je snažan vazokonstriktor. Efekti angiotenzina II obuhvataju: generalizovanu vazokonstrikciju, naročito izraženu u eferentnim arteriolama bubrega; pojačano oslobađanje noradrenalina iz simpatičkih nervnih završetaka, pojačavanje vazokonstrikcije i pojačanje brzine i snage srčanog rada; stimulacija reapsorpcije jona natrijuma u proksimalnim tubulima; sekrecija aldosterona iz kore nadbubrežne žlezde i rast ćelija u srcu i arterijama.