Kortikosteroidi su, zbog svojih aniinflamatornih karakteristika, jedni od najkorisnijih lekova. Naročito su značajni u lečenju raznih upalnih bolesti kože, poput dermatitisa, atopijskog dermatitisa, seboreičnog dermatitisa i seboreje, pemfigusa, u simptomatskom lečenju psorijaze, lupusa i brojnih drugih kožnih upalnih bolesti.
Kortikosteroidi se lokalno primenjuju zbog svog izrazitog aniinflamatornog svojstva i antialergijskog delovanja. Kortikosteroidi su selektivni agonisti glukokortikoidnih receptora. Vezivanjem za njih dolazi do indukcije lipokortina, koji blokiraju fosfolipazu A2. Upravo od odnosa lipokortina i fosfolipaze A2 zavisi količina nastajanja arahidonske kiseline, koja je početna sirovina za sintezu medijatora upale, prostaglandina i leukotriena.
Dele se na četiri grupe:
- slabi kortikosteroidi: metilprednizolon, hidrokortizon, prednizolon;
- umereno jaki kortikosteroidi: klobetazon, flumetazon, fluokortin, fluperolon, fluorometolon, flupredniden, dezonid, triamcinolon, alklometazon, deksametazon i hlokortolon;
- jaki kortikosteroidi: betametazon, fluhlorolon, dezoksimetazon, fluocinolon acetonid, fluokortolon, diflukortolon, fludroksikortid, fluocinonid, budezonid, diflorazon, amcinonid, halometazon, mometazon, metilprednizolon aceponat, beklometazon, flutikazon, prednikarbat, difluprednat i ulobetazol;
- vrlo jaki kortikosteroidi: klobetazol i halcinonid.
Hidrokortizon (kortizol)
Kao i ostali kortikosteroidi, koči sintezu prostaglandina, leukotriena i tromboksana, snižava broj neutrofila na mestu upale, koči funkciju leukocita i tkivnih makrofaga, smanjuje propusnost kapilara, stabilizuje unutarćelijsku membranu bazofilnih i neutrofilnih leukocita i tako koči oslobađanje hidrolitičkih enzima i ostalih medijatora upale.
Preparati sa hidrokortizonom koriste se za lečenje ekcema i dermatitisa. Ukoliko je u pitanju upala zbog kožne infekcije tada se ne sme koristiti preparat koji sadrži samo hidrokortizon nego kombinacija s antibioticima. Takođe, ne sme se koristiti na otvorenim ranama i ulceracijama zbog opasnosti od apsorpcije hidrokortizona u krvotok. Moguće nuspojave jesu istanjivanje kože i pojava strija.
Alklometazon
Preparati sa alklometazonom primenjuju se u lečenju dermatoza koje reaguju na lokalno lečenje kortikosteroidima (atopijski dermatitis, kontaktni dermatitis, psorijaza). Zbog njegovog slabijeg dejstva u odnosu na druge kortikosteroide primenjuje se kada se kožne promene nalaze na osetljivim delovima tela (lice, intertriginozna područja), kod hroničnih dermatoza u bolesnika sa osetljivom kožom (deca i starije osobe), kod lečenja velikih površina kože, posebno u dece zbog minimalne sistemske apsorpcije i kao nastavak lečenja započetog jakim kortikosteroidima za lokalnu primenu na koži.
Ne sme se primenjivati kod tuberkuloze kože, varičela, perioralnog dermatitisa i rozacee. Dugotrajna primena na velikim površinama kože nije preporučljiva jer može doći do sistemskih nuspojava. Primena lokalnih preparata sa alklometazonom kod trudnica dozvoljena je samo u težim slučajevima. Kod male dece postoji veća mogućnost sistemske apsorpcije zbog veće površine kože u odnosu na telesnu masu i zbog nedovoljno razvijenog rožnatog sloja kože. Od nuspojava se mogu javiti svrab i žarenje, eritem, iritacija i osip. Vrlo retko se mogu javiti promene kože nalik na akne, hipopigmentacija, milijarija, folikulitis, strije, atrofija kože, hipertrihoza, alergijski kontaktni dermatitis i sekundarne infekcije kože.
Betametazon
U dermatološkim preparatima dolazi sam ili u kombinaciji s raznim antibioticima, antisepticima, keratoliticima, keratoplasticima, antimikoticima, antipsorijaticima, hemoterapeuticima i dr.
Kada dolazi samostalno u koristi se u lečenju bolesti kao što su alergijske bolesti kože, odnosno akutni, subakutni i hronični oblici kontaktnog alergijskog dermatitisa, profesionalnog dermatitisa, zatim seboroični dermatitis, atopijski dermatitis (neurodermitis), pelenski dermatitis, intertrigo, ekcematoidni numularni dermatitis, dishidrotični dermatitis. Takođe, koristi se u lečenju akutnih i hroničnih nealergijskih dermatitisa, fotodermatitisa, rendgen-dermatitisa, kod psorijaze, pemfigusa, lišajeva, eritema i sl.
Ne sme se primeniti kod tuberkuloze kože, varičela, perioralnog dermatitisa i rozacee. Ne preporučuje se dugotrajna lokalna primena na licu. U dece može doći do apsorpcije proporcionalno veće količine lokalno primenjenog betametazona, pa na taj način do manifestacije sistemske toksičnosti - primena u dece mora biti svedena na najkraće moguće vreme.
U rijetkim slučajevima lokalna primena može dovesti do sistemskih nuspojava - supresija hipotalamo-hipofizarno-adrenalne osovine, retardacija rasta i intrakranijalna hipertenzija (samo u dece), smanjenje tolerancije ugljenohidrata i Cushingov sindrom. Lokalna primena betametazona na koži može dovesti do redukcije sadržaja kolagena u potkožnom tkivu i zbog toga uzrokovati atrofične promene kože, ireverzibilne strije, ekhimoze i dr. Preduga terapija može dovesti i do osipa, svraba, lokalnog hirzutizma, lokalne hiperpigmentacije kao i depigmentacije kože, depigmentacije kose i inhibicije funkcije žlezda lojanica.
Metilprednizolon
Metilprednizolon se koristi u obliku masti ili krema u lečenju raznih oblika dermatitisa (atopijski dermatitis, kontaktni neurodermitis), degenerativnog, vulgarnog ekcema i ekcema kod dece. Ne sme se primenjivati u slučajevima tuberkuloznih ili sifilisnih promena, virusnih bolesti. U dece i trudnica treba biti posebno oprezan zbog mogućih kortikosteroidnih nuspojava i treba izbegavati dugotrajnu primenu na većim površinama kože.
Moguće nuspojave kod primene dermatoloških preparata s metilprednizolonom jesu lokalni popratni simptomi kao što su svrab, pečenje, eritem ili mehurići na koži. Kao i kod ostalih kortikosteroida za lokalnu primenu, mogu se u retkim slučajevima pojaviti: folikulitis, prekomerni rast dlaka (hipertrihoza), perioralni dermatitis i alergijske reakcije.
Mometazon
Dermatološki preparati sa mometazonom ne bi se smeli primenjivati u slučajevima rozacee, akni, perioralnog dermatitisa, svraba genitalne regije, kožnih infekcija bakterijama ili gljivicama. Bez obzira na godine dugotrajna terapija mometazonom bi se trebala izbegavati. Trudnice ga mogu koristiti, ali samo ukoliko je terapija kratka i ukoliko primenjuje na malim površinama kože.
Moguće nuspojave jesu osećaj nadraženosti na koži, folikulitis, svrab, kontaktni dermatitis, istanjivanje kože, strije, pojačan rast dlaka, gubitak pigmentacije kože. U dece se češće nego u odraslih može javiti pojačana apsorpcija mometazona što uzrokuje sistemske nuspojave kortikosteroida - poremećaj lučenja kortizola iz nadbubrežnih žlezdi i Cushingov sindrom.
Kombinacije kortikosteroida s antibioticima ili antisepticima
U kombinaciji sa kortikosteroidima često se upotrebljavaju razni antiseptici. To nisu klasični antiseptici već su u pitanju najčešće salicilna kiselina ili rezorcinol.
Registrovani lekovi
- hidrokortizon (kortizol) – HYDROCORTISON (Galenika Srbija),
- alklometazon dipropionat – AFLODERM (Belupo Hrvatska),
- betametazon dipropionat – BELODERM (Belupo Hrvatska),
- dezoksimetazon - ESPERSON MITE (Jugoremedija Srbija), ESPERSON (Jugoremedija Srbija), ESPERSON M (Jugoremedija Srbija),
- fluocinolonacetonid – SINODERM (Galenika Srbija), PANOLON (Panfarma Srbija),
- diflukortolon – DECOTAL (Alkaloid Makedonija),
- mometazon – ELOCOM – (Schering-Plough Labo Belgija),
- fluocinolonacetonid, neomicin - SINODERM N (Galenika Srbija),
- hidrokortizon, oksitetraciklin – GEOKORTON (Pliva Hrvatska), HYDROCYCLIN (Galenika Srbija),
- betametazon, gentamicin – BELOGENT (Belupo Hrvatska), DIDERMAL (Galenika Srbija),
- betametazon, salicilna kiselina – BELOSALUC (Belupo Hrvatska), DIPROSALIC (Schering-Plough Labo Belgija).
Pogledajte sva pitanja i odgovore u vezi sa kortikosteroidima.







