Kako bi dete postalo ravnopravan učesnik u razgovoru, potrebno je da savlada više različitih veština. Od deteta se očekuje da ume da prati temu razgovora, da ume da odgovori na postavljeno pitanje, uputi komentar, pravilno postavi pitanje i uvaži sagovornika. Takođe, jedna od socijalnih veština je i da dete nauči kako da se uključi u razgovor sa drugim ljudima, ali i kako da druge osobe priključi razgovoru.
Takođe, još jedna važna socijalna veština koju treba savladati je započinjanje razgovora. Dete treba da bude u stanju da samo inicira razgovor sa roditeljem. Na mlađem uzrastu dete najčešće privlače teme koje su konkretne i situacije koje se dešavaju sad i ovde. Kasnije, sa starijom decom, možemo razgovarati o degađajima koji su se desili u prošlosti, kao i o događajima koje očekujemo da će se desiti u budućnosti.

Kako razgovarati sa detetom?
Posmatrajte, sačekajte i slušajte. Budite u ravni sa detetom i obratite pažnju na ono što gleda, dodiruje ili radi. Zaustavite govor na nekoliko sekundi, uz zainteresovan izraz lica. Detetov početak interakcije može biti naizmenično gledanje u roditelja i u predmet, pokazivanje, donošenje igračke, glas, reč ili rečenica. Kada dete započne, odgovorite odmah i ostanite na njegovoj temi.
Recimo, tokom obroka ne govorite ništa i sačekajte da dete prvo nešto kaže. Kad dete započne razgovor, nadovežite se na njega.
Takođe, nakon čitanja knjige zaustavite se i sačekajte da dete započne razgovor o pročitanom. Kad dete započne, vi nastavite poštujući temu.
Ukoliko dete ne započne razgovor na tu temu, to ne znači da nije zainteresovano. Možda mu treba više vremena ili jasniji zajednički fokus. Izbegavajte da popunite svaku tišinu ili da nizom pitanja preuzmete vođstvo.
Preduslovi za uspešnost u ovoj aktivnosti su:
opušten i strpljiv roditelj,
poštovanje sagovornika, tj. deteta,
praćenje teme koju je dete započelo,
naizmenično uključivanje u razgovor.
Na šta treba obratiti pažnju tokom zajedničkog razgovora sa detetom?
Kad učestvujemo u razgovoru sa detetom, važno je da uvek imamo na umu detetov nivo razvoja govora i detetova interesovanja. Svoj govor moramo prilagoditi detetu. Ukoliko je detetov govor na nivou prostih rečenica, dete se može zbuniti ako od nas bude čulo složene rečenične konstrukcije. Govor koji je kompleksan i koji je iznad nivoa detetovog razumevanja može zbuniti dete. Tada se dete može povući iz interakcije. Ako ne pratimo detetova interesovanja i skrenemo na neku drugu temu, naš razgovor će kraće trajati. Praćenje detetovih interesovanja i nivoa komunikacije omogući će nam duži razgovor.
Kada roditelj dopusti detetu da započne razgovor, on time detetu pokazuje da su njegove ideje važne i daje detetu razlog da nastavi komunikaciju. Nekoliko naizmeničnih uključivanja u razgovor o temi koja zanima dete gradi samopouzdanje mališana i doživljaj da je ravnopravni učesnik komunikacije.

