Stetoskop
Stetoskop

Mr sci. med. dr Miodrag Stanković

Miodrag Stanković

Mr sci. med. dr Miodrag Stanković

Psihijatrija, Dečija psihijatrija

Mr sci. dr Miodrag Stanković, je specijalista dečije i adolescentne psihijatrije i porodični psihoterapeut. Radi u Dnevnoj bolnici za decu i omladinu Klinike za zaštitu mentalnog zdravlja i neuropsihijatrijurazvojnog doba Kliničkog centra u Nišu.

NišJezici: Srpski, Engleski

Zakažite pregled

Slobodni termini za ovog lekara se ne prikazuju online, ali pregled možete zakazati na upit — kontaktiraćemo Vas radi potvrde termina.

Zatražite termin online

O lekaru

Dr Miodrag Stanković je specijalista dečije i adolescentne psihijatrije i porodični psihoterapeut. 

Radi u Dnevnoj bolnici za decu i omladinu Klinike za zaštitu mentalnog zdravlja i neuropsihijatrijurazvojnog doba Kliničkog centra u Nišu. 

Medicinski fakultet je završio u Nišu 1998. godine, a specijalizirao na temu dečije i adolescentne psihijatrije 2006. godine. 

Završio bazičnu edukaciju iz bihejvioralno-kognitivne terapije. Kao edukator pod supervizijom uključen je edukaciju iz sistemske porodične psihoterapije pod okriljem Asocijacije porodičnih terapeuta, a istovremeno je predavač i na četvorogodišnjoj edukaciji iz bihejvioralno-kognitivne terapije u okviru Srpske asocijacije bihejvioralnih i kognitivnih terapeuta u oblasti bihejvioralno-kognitivne terapije dece i adolescenata.

Član je redakcije naučno-popularnog časopisa “Psihologija Danas”. 

Radno iskustvo

Klinički centar u Nišu, Klinika za zaštitu mentalnog zdravlja i neuropsihijatrijurazvojnog doba

Radi u Dnevnoj bolnici za decu i omladinu.

Srpska asocijacija bihejvioralnih i kognitivnih terapeuta

Predavač na četvorogodišnjoj edukaciji iz bihejvioralno-kognitivne terapije.

Obrazovanje

Medicinski fakultet u Nišu

(1998) Osnovne studije.

Medicinski fakultet u Nišu

(2006) Specijalizacija iz dečije i adolescentne psihijatrije.

Medicinski fakultet u Nišu

(2002) Magistrirao psihijatriju u oblasti adolescentne seksualnosti.

Članstva

Redakcija naučno-popularnog časopisa “Psihologija Danas”

Član.

Ocene i iskustva

Još uvek nema ocena.

Najnoviji članci koje je lekar objavio:

Učitaj još

Svi odgovori doktora (668)

?
Pitanje #174523. 11. 2007.
Miodrag Stanković
Miodrag StankovićSpecijalista dečije i adolescentske psihijatrije
Zakažite
Odogovoricu na pitanje u skladu sa svojim znanjem i mogucnostima, ali cu  vase pitanje i pokusati da prosledim koleginici Bojani Dimitrijevic koja je  kao klinicki psiholog mnogo kompetentnija da vam odgovori i protumaci nalaz  koji je dobijen psiholoskim testiranjem. Za oblast decje psihijatrije su  manje interesantne apsolutni brojevi koji se dobijaju psiholoskim  testiranjem, a mnogo vise postojanje uskladjenost medju njima (harmonicnost)  i vidljivo ponasanje deteta kroz vreme. Dakle, paznju zasluzuje  disharmonicnost (razlika) izmedju brojeva 61 (jezicke sposobnosti) i 87  (manipulativne sposobnosti). Takva testovna disharmonicnost moze ukazivati  da u svakodnevnom zivotu decak mozda ima smetnje u ponasanju, ali ne mora  ukazivati na neko konkretno mentalno oboljenje. U svakom slucaju decak  zasluzuje pregled, a vi konsultaciju sa decjim psihijatrom koji ce uz nalaz  psihologa dobiti kompletnu klinicku sliku, a sto ce omoguciti i da dobijete  konkretnijie odgovore na vasa pitanja.
?
Pitanje #165814. 11. 2007.
Miodrag Stanković
Miodrag StankovićSpecijalista dečije i adolescentske psihijatrije
Zakažite
Poštovani,  pošto je već bilo pitanja slišno vašem, a na njega sam odogovorio detaljno,  molim vas potražite ga na stranici sa odogovorima. Sve aktivnosti koje su  suprotne spavanju, razbudjuju dete. Pored svega što ćete pročitati kao savet  kako postupiti u konkretnoj situaciju, predlažem da se u gradu u kome živite  obratite i dečjem neurologu jer je indikovano uraditi EEG snimanje u  spavanju (rutinski), kako bi se isključili i uticaji koji nisu u vezi sa  neadekvatnim rutinama uspavljivanja i održavanja sna. Pozdrav
?
Pitanje #148027. 10. 2007.
Miodrag Stanković
Miodrag StankovićSpecijalista dečije i adolescentske psihijatrije
Zakažite

Vas problem je jednostavno resiv i bez pilula za spavanje. Ja kao  psihoterapeut lekove inace propisujem izuzetno i samo kada nefunkcionalno  posanje nije moguce kontrolisati drugim funkcionalnim ponasanjem. U vasem  slucaju radi se o paradoksalnom povecanju budnosti u vreme odlaska na  spavanje upravo brigom da se necete uspavati. Stanje zabrinutosti je u  suprotnosti sa stanjem relaksiranosti koje je potrebno za uspavljivanje.  Prva stvar je da danju ne nadoknadjujete ono sto propustite nocu. Dakle,  nema dnevne "dremke". Zatim je potrebno uvesti ritual uspavljivanja, sto ce  reci da jedan sat pre odlska na spavanje uvedete ritual uspavljivanja.  Iskljucite mobilni telefon i televizor u spavacoj sobi i sve aktivnosti koje  obavljate trebaju imati relaksirajuci i u intezitetu opadajuci karakter. Sta  je za nekoga relaksirajuce je relativna stvar. Za mnoge tusirane pred  spavanje ima razbudjujuci efekat, ali svakako ispijanje razbudjujucih  napitaka (cajeva, kafe itd ) je nepreporucljivo. Citanje laganog stiva u  krevetu je za mnoge dobar uspavljivac. Vazno je da sebi ne zacrtate cilj da  morate da se uspavate. Vas cilj je da se odmorite, pa ako san dodje to je  OK, a ako ne dodje i to je OK. U ovom drugom slucaju lekovito je da se  potrudite da ne zaspite uopste. Do sadasnjii rekord u nespavanju je 11 dana  i noci, sto ce reci da ste za vasih 3 nedelje ili taj rekord potukli ili  ipak koliko toliko spavali. Dakle ne trudite se da spavate. To je spontana  pojava. Vi se mozete potruditi da ne spavate, sto vam i preporucujem ukoliko  imate upornu nesanicu, jer bioloska potreba za spavanjem ima nagonski  karakter i san ce svakako doci i mimo vase volje koja je u ljudskoj vrsti  jos uvek slabija od nagona. Pozdrav

?
Pitanje #147025. 10. 2007.
Miodrag Stanković
Miodrag StankovićSpecijalista dečije i adolescentske psihijatrije
Zakažite

Poštovana, čak 70% adolescenata barem jednom proba neku od psihoaktivnih  supstanci (nikotin, marihuana, inhalanti, amfetamin, kokain, heroin, LSD,  sedative i hipnotike), ali manje od 7% nastavlja zloupotrebu sustanci, a još  manje postanu ovisni. Rizik da li će neko prestati nako prvog ili drugog  korišćenja zavisi od mnogo faktora, od individualnih, porodiičnih,  vršnjačkih pa do društvenih i kulturalnih.O svemu tome kao i o znacima  korišćenja psihoaktivnih supstanci, preporučujem da pročitate u literaturi  dostupnoj i preko interneta. U većim gradovima postoje savetovališta i  dnevne bolnice za zloupotrebu psihoaktivnih supstanci i politoksikomaniju  adolescenata, gde možete dobiti detaljnije odogovore i savete šta u  konkretnoj situaciji treba činiti.

?
Pitanje #146925. 10. 2007.

Zelim da vam ispricam nesto o sebi,a vi da mi date vashe

Zelim da vam ispricam nesto o sebi,a vi da mi date vashe misljenje o   tome.   Imam 17 godina.Mislim da nisam klasichan 17-o godisnjak zato sto ne volim   buchna mesta,i mesta sa mnogo ljudi (diskoteke,klubove...)   Volim mirnu atmosferu.   Nemam drugove niti drugarice sa kojima odrzavam kontakte izvan skole.Kada   sam sa njima u skoli sve funkcionishe perfektno,dok izvan skole sve se   rushi   zbog toga sto sam drugaciji.Takvo stanje traje odprilike 4 godine.   To je pocelo od kad su poceli izlasci,proslave rodjendana u kasnim   vecernjim satima...   Tada sam postao drugaciji zato sto moji roditelji umesto da mi svekog   petka ili subote u 22h kazu da idem u provod,oni zakljucavaju tad vrata i   nema izlaska iz kucje...Kazu da mogu da budem izvan kucje svega do 10   sati.Hocju da napomenem da nisam problematican u smislu,ne tucem se,ne   pijem...Miroljubiva sam osoba...   Josh bi nekako mogao da ih razumem da mi zabrane da idem u   diskoteke,klubove,ali ne mogu da razumem zasto mi isto tako zabranjuju da   budem posle 10 sati u gradu u nekom kaficju sa devojcicom sa kojom sam u   ozbiljnoj vezi ili jednostavno setam sa njom.   Kazu da sve isto mogu da radim i preko dana i da nema potrebe da budem   posle 10 sati izvan kucje.Jednostavno ne mogu da im objasnim...   Za kraj josh zelim da kazem da sam se toliko navikao na strogi rezim   mojih   roditelja,da cak recimo sutra da mi dopuste da izadjem,pitanje je da li   bih   izasao negde.Zato sto ne verujem da bih umeo u tome da uzivam.Mislim da   bih   se smorio.Takav smor mi se desio na maturi u osmom razredu.Jedva sam cekao   da odem kucji...   Da li je ok od strane mojih roditelja da me tako ogranicavaju,i da li je   ok da ostanem nepismen po pitanju izlazaka i druzenja???   Sta mi predlazete da cinim po tom pitanju???     Srdacan pozdrav
Miodrag Stanković
Miodrag StankovićSpecijalista dečije i adolescentske psihijatrije
Zakažite

Mnogi sedamnestogodišnjaci ne posećuju bučna mesta sa mnogo ljudi (čak jedna  trećina adolescenata), tako da po tom pitanju nisi izuzetak. Pišeš da si  istovremeno zainteresovan za druženje sa vršnjacima i da imaš ozbiljnu vezu,  ali da zbog toga što ti roditelji ne govore svakog petka ili subote da  izađeš, ti radije ostaješ kući. Čak nisi ni siguran da bi ti prijalo kada bi  ti sutra dopustili da izlazi posle 22. Reklo bi se da je situacija zamršena  da zapravo nije jednostavna. Konflikt roditelja i adolescenta između  kontrole kretanja i borbe za autonomijom je tipičan za tvoj uzrast.  Roditelji tada treba da pokažu veću fleksibilnost, a adolescent oodgovornost  za svoje postupke. U tvom slučaju ja bih se skoncentrisao na rešavanje  problema zajedno sa roditeljima. Prvo, potrebno je da odrediš koji bi  problem da rešiš, odnosno šta je tvoj konačni cilj i zašto je on tebi bitan,  a koje su mu mane. Ako prevagnu poziitivni argumenti napravio bih spisak do  sada primenjenih rešenja i procenio koja su bila uspešna, koja ne. Onda  sledi strategija pravljenja novih mogućih rešenja za ostvarenje plana i  odabir jednog koji treba razraditi "korak po korak". Napraviti alternativna  rešenja ukoliko stvari krenu nopako. Uvek je korisno raspitati se kako su i  drugi rešili slične probleme sa svojim roditeljima. Srećno

?
Pitanje #13445. 10. 2007.
Miodrag Stanković
Miodrag StankovićSpecijalista dečije i adolescentske psihijatrije
Zakažite

Poštovana, uzrast u kome se nalazi vaša mlađa ćerka je biološka prekratnica  detinjstva i mladalačkog doba (dakle, početak puberteta) i predvorje  psihološke granice i ulaska u adolescenciju. Promene u ponašanju,  raspoloženju i intelektualnom funkcionisanju su očekivane i zahtevaju vreme  potrebno za individualnu adaptaciju ali i za adekvatno prilagođavanje  okoline. Iako izgleda zastrašujuće, izveštaj psihologa koji ste prepisali od  koristi je u sagledavanju intelektualnog funkcionisanja i TRENUTNIH  psiholoških slabosti. Ali, zlatno kliničko pravilo koga se pridržavam je da  ne lečim papire i nalaze već osobe, koje su mnogo više od pukok opisa  njihovog ponašanja i "ličnosti". Stoga nalaz ne bih da reinterpretiram, niti  bih na osnovu njega mogao da preporučim tretman. Radi se o stručnim  metaforama, koje su promenljivog karaktera. Odlazak kod psihijatra je  svakako prilika za ojačavanje postojećih psiholoških snaga i kreiranju novih  veština u savlađivanju slabosti. Propisivanje lekova nije u domenu rada  psihologa, kao ni postavljanje kliničkih dijagnoza kao što je adolescentna  kriza, pogotovo što se ne radi o adolescentnom uzrastu. Ukoliko u Kruševcu  nema decijeg psihijatra, možete ga potražiti u Ćupriji, a ni Niš nije "preko  sveta". Broj preko koga se možete informisati o zakazivanju pregleda je  018-238-707 (Klinika za zaštitu mentalnog zdravlja). Srdačan pozdrav

 

?
Pitanje #127528. 9. 2007.
Miodrag Stanković
Miodrag StankovićSpecijalista dečije i adolescentske psihijatrije
Zakažite

Poštovani, zahvaljujem pre svega na strpljenju. Neujednačeno ponašanje vašeg  deteta u vašem prisustvu i prisustvu dadilje ukazuje da se radi o naučenom  ponašanju, a ne nekakvom poremećaju. Razlozi su najverovatnije krajnje  očekivani, jer se tokom vikenda povećava bliskost između deteta i roditelja,  pa je i potreba za produženjem trajanja odnosa razumljiva. Najčešće, radi se  o remećenju ili izostanku rutine odlaska na spavanje i uspavljivanja,  odnosno preskakanje pripreme, postepenog smanjenja aktivnosti i izostanka  jasnog signala za opdlazak na spavanje. Često se prati sat i potreba  roditelja da predahnu, a ne detetetova signaliacija kada je pospano, čime se  dobija razbuđeno i razdražljivo dete. Ukoliko se već prati sat, važno je  znati da se kod dece i odraslih faze najviše i najniže budnosti smenjuju na  90 min. tako da ako ne prepoznate kada je dete pospano, sledi druga faza  kada je uspavljivanje teško izvodljivo bez pripreme, signala za spavanje i  ponavljane rutine. Za početak promene, treba se držati pravila da ništa  bolje ne uspeva od uspeha. Odvojite jedan dan da biste uočili na koji način  dadilja uspavljuje vašu ćerkicu. Možete pogledati i video snimak ili da je  jednostavno zamolite da vam ispriča do detalja postupak pripreme i  uspavljivanja. Drugo, možete koristiti trikove - signale za uspavljivanje  (lutke koje će ona uspavati, lampicu dobre vile itd.),.i bez insistiranja i  nestrpljivosti

?
Pitanje #115810. 9. 2007.
Miodrag Stanković
Miodrag StankovićSpecijalista dečije i adolescentske psihijatrije
Zakažite
Već sam na ovom mestu odgovarao na pitanje vezano za tzv. ¨infantilnu  masturbaciju¨, kojoj zbog nedovoljne razvijenosti mišljenja na tom uzrastu  nedostaju seksualne fantazije tako da ponašanje može podsećeti na  masturbaciju. Takva ¨masturbacija¨ nema funkciju regulacije seksualnog  uzbudjenja, ali može imati funkciju rasterećenja od telesne napetosti. To  neka deca rade i to ne predstavlja nikakvu nenormalnost i zato takvo  ponašanje ne treba kažnjavati, već pokušajte da uočite koje su situacije  pokretači takvog ponašanja. Usamljenost, dugotrajni konflikt (lični,  porodični, vršnjački) i visoka napetost, samo su neki od razloga zbog kojih  može doći do funkcionalnih poremećaja ponašanja. Ukoliko devojčici nametnete  izbegavanje onog što vam se čini masturbacijom to neće biti u redu jer vam  ona govori da ne radi ništa više od ležanja na jastuku, a vaše insitiranje  na tome da radi nešto nedopustivo može izazvati stid i krivicu. Zato, kao  što sam i ranije pisao, verujem da je najbolje umanjiti mogućnost takve  aktivnosti tako što ćete više zajedničkog vremena provoditi sa njom u  relaksirajucim aktivnostima i razgovarati o njenim problemima. Blago i  nenasilno fizičko sputavanje koje činite prilikom uspavljivanja je u redu i  najverovatnije će se pokazati kao prolazna pojava, što i najčešće jeste u  tom uzrastu. Ukoliko ona ne može da se odrekne te aktivnosti, ili je ometa u  obavljanju svakodnevnih obaveza i igri, ili nije jedini vid ispoljavanja  neuobicajenog ponasanja, svakako je potrebno potražiti i stručno mišljenje u  ličnom kontaktu sa d.psihijatrom
?
Pitanje #11539. 9. 2007.

Postovani dr Stankovic,   kao i vecina mojih teenage vrsnjaka,imam problem sa

Postovani dr Stankovic,
 
kao i vecina mojih teenage vrsnjaka,imam problem sa roditeljima,tacnije sa majkom.Od svoje osme godine sam krenula da se takmicim u violini,i do sada,do 16.godine,osvojila sam 30 prvih nagrada.Mojoj mami nikad nista nije dovoljno.Pred svako takmicenje mi pravi neopisive i stresne scene. Ceo zivot igra igru vruce-hladno.Vredja me i omalovazava a kasnije se pravi da je sve u redu. Najvise me pogadja sto tata nikad nema petlju da me brani.Njih dvoje su se ranije dosta svadjali,cak su i razvod spominjali,ali ta ideja je sama od sebe nestala.Sada se sve redje svadjaju ali je moja mama sve svoje ambicije pretocila u mene. Mislim da sam vrlo odgovorna osoba.Da nisam ne bih upisala muzicku akademiju sa 15 godina i imala sve desetke. Jako mi je tesko da slusam price prijatelja kako se divno provode na Adi,a ja smem da izadjem jednom u dve nedelje u obliznji kafic,na sat vremena. Nervira me sto nema poverenja u mene.Stalno me vozi na akademiju,zivka na telefon... Ponekad zaista pozelim da sam ptica i da mogu da odletim na kratko,osetim malo slobode i pobegnem od batina...zvuci decije,otrcana fraza,ali istinita. Zaista ne mogu da istrpim kad osoba,koja treba da je prepuna ljubavi i razumevanja,u meni budi samo strah i tugu. Svaki dan mi govori da nikad necu postati dobar covek kao sto je ona,da sam bezobrazna,nezahvalna. Svaki dan mi prica o tome koliko se ona zrtvovala za mene,a da joj ja vracam nezahvalnoscu.Imam stariju sestru,prema njoj je skoro sasvim normalna.Zasto je drugacija prema meni?Imam utisak da ona ne voli mene,vec samo cerku koja svira violinu. Uzasno mi je sto skoro svakodnevno trpim strahovito nasilje.Batine,modrice,cupanje,ogrebotine,guranje na radijator...galama...sastavni deo mog zivota. Ali,opet se zapitam,mozda ja preterujem? Iako niko drugi osim nje to ne vidi,mozda sam se ja promenila? Vise puta sam s njom razgovarala o tome,cak sam predlagala da odemo zajedno u neko savetovaliste,ali ona bi napravila scenu:izmlatila bi me,spakovala stvari i cekala da je molim da ostane.Manipulativno i odvratno.Govori da me je mrzela i pre nego sto sam se rodila,a posle me pita-da li me volis?Govori da joj je najveca zivotna greska bila sto je radjala decu i savetuje me da nikada ne ponovim njenu gresku. I sta ja da joj kazem?! Sve vise vidim kako zapadam u krize,ne vezbanja,depresije...nemam volje ni snage da se izborim.Razmisljala sam o psihoterapiji,ali,opet,ovo je sve mozda samo jedna pubertetska kriza.Ali,znam da ne mogu vise.Dokle? Ima toga jos,ali ne mogu da pisem. Bilo kakav savet?
Miodrag Stanković
Miodrag StankovićSpecijalista dečije i adolescentske psihijatrije
Zakažite
Draga M.,

veoma me je uznemirilo tvoje pismo. Tvoj opis odnosa saroditeljima, pogotovo sa majkom prevazilazi uobicajene "probleme saroditeljima". Stanje u kome neko "skoro svakodnevno trpi strahovito nasilje.Batine,modrice,cupanje,ogrebotine,guranje na radijator...galama...sastavnideo mog zivota.", nije stanje psiholoskog zdravlja i blagostanja. Naprotiv.U takvoj situaciji svaki vid savetovanja, psihoterapije i sl. nemaju bitnoguticaja na psiholosko stanje osobe, pogotovo adolescenta, sve dok je izlozenbilo kakvoj vrsti nasilja torture, eksplatacije. Stoga, da bi se pomocpruzila, prvo mora prestati sve ono sto si mi napisala! To prakticno znacida uz psihijatra, mora reagoviti i institucije kao sto je Centar zasocijalni rad. U Beogradu u Institutu za mentalno zdravlje (u Palmoticevoj)postoji tim za zastitu dece i omladine od zlostavljanja i zanemarivanja(ZOZZ), gde se od psihijatra za adolescente, psihologa i socijalnog radnikamogu dobiti sve informacije o konkretnim postupci u slucajevima kakve tiopisujes, gde smatram da je neophodno da reagujes. Time ces pomoci sebi,majci i porodici da nadjete neki drugaciji nacin zajednickog zivljenja. Ovajnije prihvatljiv. Srecno.
?
Pitanje #108530. 8. 2007.
Miodrag Stanković
Miodrag StankovićSpecijalista dečije i adolescentske psihijatrije
Zakažite
Nedovoljno pranje, crvenilo glavica, zuckasta sperma, terapija cajem od kamilice i sodom bikarbonom i preterano izlivanje sperme nisu indikacije za odlazak i savetovanje sa psihijatrom, osim u slucajevima kada iza pomenutih ponasanja ne stoje psiholoski razlozi i pored drugacijeg lekarskog saveta. Ukoliko niste do sada, savetujem vam da se zbog svojih smetnji prvo obratite dermatovenerologu u vasem Domu zdravlja i da bez straha i ustrucavanja iznesete vase tegobe. Ukoliko nemate neku spoecijalnu ideju zasto je dobro ne odrzavati higijenu, savetujem da i vi svojim drugcijim ponasanjem pomognete lecenju.
Srdacan pozdrav

Pitajte doktora

Imate nedoumicu u vezi sa svojim zdravljem? Postavite pitanje i dobijte odgovor lekara u najkraćem roku.

Dozvoljeni formati: JPG, PNG, WebP, PDF, DOC, DOCX. Maks. 10MB po fajlu.

Na ovu email adresu ćemo vam poslati odgovor i uputstvo za praćenje statusa.

Stetoskop Gazette

Prijavite se na Stetoskop Gazette

Mesečni bilten o zdravlju, inovacijama i svemu aktuelnom u medicini.

Pozovite nas i zakažite pregled

063 / 687 - 460