Stetoskop
Stetoskop

Mr sci. med. dr Miodrag Stanković

Miodrag Stanković

Mr sci. med. dr Miodrag Stanković

Psihijatrija, Dečija psihijatrija

Mr sci. dr Miodrag Stanković, je specijalista dečije i adolescentne psihijatrije i porodični psihoterapeut. Radi u Dnevnoj bolnici za decu i omladinu Klinike za zaštitu mentalnog zdravlja i neuropsihijatrijurazvojnog doba Kliničkog centra u Nišu.

NišJezici: Srpski, Engleski

Zakažite pregled

Slobodni termini za ovog lekara se ne prikazuju online, ali pregled možete zakazati na upit — kontaktiraćemo Vas radi potvrde termina.

Zatražite termin online

O lekaru

Dr Miodrag Stanković je specijalista dečije i adolescentne psihijatrije i porodični psihoterapeut. 

Radi u Dnevnoj bolnici za decu i omladinu Klinike za zaštitu mentalnog zdravlja i neuropsihijatrijurazvojnog doba Kliničkog centra u Nišu. 

Medicinski fakultet je završio u Nišu 1998. godine, a specijalizirao na temu dečije i adolescentne psihijatrije 2006. godine. 

Završio bazičnu edukaciju iz bihejvioralno-kognitivne terapije. Kao edukator pod supervizijom uključen je edukaciju iz sistemske porodične psihoterapije pod okriljem Asocijacije porodičnih terapeuta, a istovremeno je predavač i na četvorogodišnjoj edukaciji iz bihejvioralno-kognitivne terapije u okviru Srpske asocijacije bihejvioralnih i kognitivnih terapeuta u oblasti bihejvioralno-kognitivne terapije dece i adolescenata.

Član je redakcije naučno-popularnog časopisa “Psihologija Danas”. 

Radno iskustvo

Klinički centar u Nišu, Klinika za zaštitu mentalnog zdravlja i neuropsihijatrijurazvojnog doba

Radi u Dnevnoj bolnici za decu i omladinu.

Srpska asocijacija bihejvioralnih i kognitivnih terapeuta

Predavač na četvorogodišnjoj edukaciji iz bihejvioralno-kognitivne terapije.

Obrazovanje

Medicinski fakultet u Nišu

(1998) Osnovne studije.

Medicinski fakultet u Nišu

(2006) Specijalizacija iz dečije i adolescentne psihijatrije.

Medicinski fakultet u Nišu

(2002) Magistrirao psihijatriju u oblasti adolescentne seksualnosti.

Članstva

Redakcija naučno-popularnog časopisa “Psihologija Danas”

Član.

Ocene i iskustva

Još uvek nema ocena.

Najnoviji članci koje je lekar objavio:

Učitaj još

Svi odgovori doktora (668)

?
Pitanje #1075812. 9. 2008.
Miodrag Stanković
Miodrag StankovićSpecijalista dečije i adolescentske psihijatrije
Zakažite
Poštovana, raspitajte se o ponašanju vaše devojčice u vrtiću i njenom odnosu sa drugom decom. Ukoliko je ponašanje selektivno i ograničeno samo na ponašanje u kući, ne radi se o poremećaju već novoj fazi kombinovanja straih navika i novih elemenata ponašanja. Ukoliko je u obdaništu, u komšiluku, na ulici, prodavnici, njeno ponašanje slično kućnom, potrebno je da dečji psihijatar ili psiholog sagleda koliko vaša devojčica razume šta se od nje očekuje u određenim socijalnim situacijama, da li se radi o nemogućnosti razumevanja ili većem uticaju crtaća nego roditelja u učenju kako se treba ponašati. Npr. deca sa 3 godine mogu npr. veoma dobro razumeti da se svećice gase na rođendanskoj torti, ali ne i u crkvi, ali ih tome treba naučiti. Takođe, mjaukanje i lajanje je dobar znak sposobnosti imitiranja, ali celodnevna fasciniranost i suženo interesovanje nije. Dakle, najverovatnije nova faza, ali ćete mi javiti više detalja za bolju sliku. Srdačno
?
Pitanje #104436. 9. 2008.

Postovani, moja sedmogodisnja devojcica je ove nedelje posla u prvi razred. Skola,

Postovani, moja sedmogodisnja devojcica je ove nedelje posla u prvi razred. Skola, knjige, predmeti i drustvo u odeljenju joj se jako svidjaju. Ali nazalost, uciteljicom nije odusevljena. Kaze da je stara (sto je cinjenica, jer je G-dja pred penzijom, ovo joj je poslednja generancija), da na njih vice, izgleda kao da je izgubila i zivce i strpljenje. Na roditeljskom sastanku je delovala izgubljeno i nervozno, prestraseno od kompjutera i elektronskog dnevnika, novog programa i novina u udzbenicima. Sa omalovazavanjem je govorila o veronauci, gradjanskom vaspitanju i engleskom jeziku i plasim se da ce svoje stavove preneti i na decu. Moja devojcica je razocarana njenim ponasanjem, ume da cita i pise, odlicno crta ali nije naisla na (verujem, s razlogom, ocekicane) pohvale a jos manje odusevljenje za dobro uradjene zadatke. Neprekidno ih kritikuje sto su na aktivni odnosno nemirni, kako ona to kaze i sticem utisak da od ucenika ocekuje da se ponasaju ne kao da su prvaci koji su u skoli tek nedelju dana vec odrasli i mnogo razumniji djaci. Ne znam kako da se prema detetu postavim i kako da joj objasnim ponasanje uciteljice. Od navrsenih godinu dana zivota isla je u vrtic i nije joj prvi put da se susretne sa autoritetom i da postuje nalozeno ali mimo svih mojih ocekivanja, ne uklapa se u komunikaciju sa uciteljicom. Napominjem da sam u razgovoru sa ostalim roditeljima naisla na slicna razmisljanja i da niko od nas nije siguran kako bi bilo najpametnije reagovati, a da se ne ugroze ni deca a ni uciteljica. Molima Vas da me posavetujete i prokomentarisete izlozeno. Unapred zahvalna...
Miodrag Stanković
Miodrag StankovićSpecijalista dečije i adolescentske psihijatrije
Zakažite
Iako na vaše pitanje mogu odgovoriti kratko, kao dodatak napisaću i svoj lični stav o okolnostima koje ste opisali a sa kojima se susreće veliki broj mališana. Kao prvo, svoju zabrinutost roditelji mogu izneti lično učiteljici. Roditeljski sastanci su tome i namenjeni, da roditelji budu obavešteni, ali i da oni koji ih obaveštavaju dobiju povratnu informaciju. Savet roditelja ima predstavnike iz svih odeljenja i direktno je u kontaktu sa direktorom škole, a svaka škola ima svog psihologa koji je važan član stručnog tima škole i svojim sugestijama bitno može uticati formu nastave i pristup učitelja. Tako bi trebalo da funkcioniše institucija u koju ste poslali dete na obrazovanje i (do)vaspitavanje, a ne na zaplašivanje. Kako objasniti detetu? Teško. Dete se priklanja autoritetu (nosiocu moći) i biće u stalnom konfliktu jer će dva autoriteta (roditelji i učiteljica) govoriti suprotne stavove. Zato smatram da je korisno detetu objasniti, ali još korisnije reagovati prema odrasloj osobi koja unosi zabunu ili korigovati svoje stavove. Stučno, smatram da je važno šta se govori deci jer neoprezno izgovorene reči kod osetljive dece mogu provocirati strahove različitiog inteziteta koji u različitoj meri mogu i ometati njihovo funkcionisanje . Za ponašanje učiteljice koje ste opisali, mnogi će verujem reći da je štetno, naravno po decu. Sa druge strane, možda će neko reći da je i učiteljica u pravu i da su novotarije unele samo haos i raspustile decu. Polarizacija stavova je posledica pogrešnog shvatanja prava deteta i sprečavanja zlostavljanja dece. Devedesete su dovele do izvrtanja sistema vrednosti pa je novina u školstvu bila maltretiranje nastavnika. Međutim, ni povratak na stare navike apsolutne moći učitelja i nastavnika više nije moguć jer deca imaju prava da ne budu ponižavana i zaplašivana, pogotovo kada postoje mnogi drugi efikasniji pristupi. Ali od starih navika se teško odvajamo i često je potrebna pomoć, a motiv svakako treba biti dobrobit dece. Stoga, savetujem da krenete putem koji je opisan na početku. Srdačno
?
Pitanje #103494. 9. 2008.

Postovani gospodine Stankovicu, moj sin za mesec dana puni tri godine. On

Postovani gospodine Stankovicu, moj sin za mesec dana puni tri godine. On je jedno jako pametno dete, koje zna sva slova i cirilice i latinice (stampana ili pisana), brojeve, zivotinje (koje mi ne bi ni znali da ispod njihovih slika ne pise naziv), marke i modele automobila itd. On je sve to naucio jos pre godinu dana. Ono sto je nas problem je to sto jos uvek ne govori iako je njegova komunikacija sa nama izrazito razvijena. Pitate se kako znamo da on sve gore navedeno zna? Na pitanje da pokaze to i to slovo ili taj i taj broj ili da okrene tatin broj mobilnog itd. on sve radi perfektno. Razlikuje boje jos sa godinu dana. Apsolutno sve razume: uradi to, stavi ispod, stavi pored, nacrtaj krug, nacrtaj more, skreni levo ili desno itd. Da ne duzim o tome sta sve zna, jer zna apsolutno sve, osim govora. Pre mesec dana smo ga vodili kod logopeda prvi put.(Institut za fonetiku i patoloogiju govora, njihova dr-ka u Nisu) To je bio samo inicijalni razgovor, gde nam je postavljeno mnogo pitanja i gde je ona posmatrala dete. Nikakvu nam dijagnozu nije rekla osim da je sigurna da dete dobro cuje, da zna vise nego deca tog uzrasta i da bi vezbe sa logopedoom pomogle. Od tog dana, posto je on sve to shvatio ,poceo je na neki nacin da govori. Recimo da uzima slova (kockica sa slovom), da ga izgovori i recimo baci. Da izgovori odredjene brojeve, koje moze da izgovori. Da nas zove sa namerom, mama, tata, baba itd. (do tada je samo brbljao mama, tata, baba ali nije mislio na nas konkretno). Poceo je da izgovara i neke druge reci ( da napomenem da je on izgovarao po neke reci ali samo kao brbljanje), recimo sir i da misli na njega. Govori moje i tatino ime. Uzme telefon i kaze alo, itd. Pri svakoj novoizgovorenoj reci se jako raduje. Tako da smo odlucili da sacekamo da napuni tri godine i da mu \\\"damo jos malo vremena\\\", pa ako se nista krupno ne desi krenemo na iscrpnije pretrage. Kakav je Vas savet? Kako smo okruzeni prijateljima lekarima, dobili smo par misljenja u smislu progovorice ,samo ste vi preterali uceci ga stvarima koje nisu za njegov uzrast, okruzili ga knjigama itd. Napominjem da ga niko nije terao da nesto uci, vec on nas stalno tera da objasnjavamo, ovo ili ono, i sve je to njegovo interesovanje. Opsednut je automobilima, prosto ih obozava. Zelela bih da napomenem, da smo mi stariji roditelji i da je on jedinac i ne ide u obdaniste. Zahvaljujem Vam se na strpljenju.
Miodrag Stanković
Miodrag StankovićSpecijalista dečije i adolescentske psihijatrije
Zakažite
Moj savet je da nastavite sa viđanjem logopeda sa ciljem dalje stimulacije govora do dostizanja nivoa odgovarajućeg za uzrast. Podaci koje ste mi pružili pitanjem, dovoljno mi govore da grubo isključim uzroke koji bi mogli da leže u pozadini nedovoljno razvijenog ekspresivnog (izražajnog) govora. Sluh je očuvan, nema problema u razumevanjuu onoga što drugi govore, ne zaostaje ni u jednom drugom segmentu razvoja (naprotiv) i nema problema u socijalnim odnosima sa okolinom. Ukoliko i pored tretmana logopeda, i dalje postoji usporenje u razvoju govora, savetujem da uradite EEG snimanje u budnom stanju, a pogotovo u spavanju, ali sam siguran da će razvoj biti uspešan i ovako, a pogotovo ako dečkića motivišete da govori (i nagradite kada govori), na isti način na koji ste nagrađivali njegovu nadprosečnu sposobnost usvajanja slova i brojeva.
?
Pitanje #101691. 9. 2008.
Miodrag Stanković
Miodrag StankovićSpecijalista dečije i adolescentske psihijatrije
Zakažite
Poštovana, verujem da je promena dijagnoze sa F82 na F83 znak ublažavanja dijagnostikovanog problema. Sa godinu dana dete je pre svega motorno a ne intelektualno biće, ali je moguće sagledati i te klice intelektualnog razvoja na tom uzrastu. Ipak dominantna oblast sagledavanja je motorika, a za vaše dete najvažniji lekari su dečji fizijatar i dečji neurolog, a ne dečji psihijatar. Ukoliko ste iz Niša, preporučujem da vaše dete svakako pregleda docentkinja Lidija Dimitrijević kao vrhunski profesionalac u oblasti dečje fizijatrije. Srdačno
?
Pitanje #912710. 8. 2008.
Miodrag Stanković
Miodrag StankovićSpecijalista dečije i adolescentske psihijatrije
Zakažite
Poštovani, na osnovu vašeg pitanja smatram da je potrebno obaviti konsultaciju sa dečjim psihijatrom koji će pregledati devojčicu, ali i video snimke koje ćete napraviti u trenucima kada se to socijalno neprikladno ponašanje pojavi. Dilema je da li se radi o naučenom neprikladnom socijalnom ponašanju (svako ponašanje se može naučiti i odučiti) ili o nemogućnosti da razume šta je u određenoj socijalnoj situaciji prikladno, a šta ne, u skladu sa uzrastom i kognitivnim, emocionalnim i socijalnim potencijalima.
?
Pitanje #912310. 8. 2008.
Miodrag Stanković
Miodrag StankovićSpecijalista dečije i adolescentske psihijatrije
Zakažite
Nijedna oblast u organizovanom ponašanju dece nije tako važna u proceni detetovog temperamenta, stepenu samostalnosti, pravljenju kompromisa i razumevanju tuđih prava, kao što je to slučaj sa sportom. U sportu deca pokazuju svoje sklonosti, ali što je još važnije, bavljenjem sportom menja, oplemenjuje i razvija psihoimotorne sposobnosti. Bilo bi jednostavno kada bi u cilju psihomotornog razvoja povučenu i nesigurnu decu gurnuli u kolektivni sport koji bi bio idealan za razvoj interakcijskih sposobnosti, a nepažljivu i brzopletu decu u individualne sportove gde bi se oslanjala na sebe i sopstvenu pažnju i spretnost. Međutim, obično ona prva postanu nezainteresovana jer neuspeh u grupi izgleda mnogo veći nego individualno, a ovim drugima postaje monotono. I jedni i drugi iz istih razloga gube motivaciju da istraju. Predlažem da ne pravite čvrstu odluku o jednom sportu, ili kolektivnom ili individualnom, već da devojčica prema nekom svom afinitetu proceni koja bi to recimo 3 sporta želela da trenira, a da je vi motivišete da istraje u bavljenju onim za koji se odluči. Preteran je stav da pogrešan izbor može napraviti psihike i fizičke probleme. To se može odnositi na izbor sporta koji naprave roditelji za dete i vrše pritisak da dete istraje u sportu koji roditelj ceni, ali ne i dete. Deca retko mogu da pogreše u tome kojim bi sportom trebalo da se bave.
?
Pitanje #91089. 8. 2008.
Miodrag Stanković
Miodrag StankovićSpecijalista dečije i adolescentske psihijatrije
Zakažite
Poštovani, verujem da se radi o šiframa koje opisuju tegobe koje ste izneli svojm lekaru, a koji je trebao da napiše dijagnoze i punim nazivom a ne samo šifrom poremećaja, i uz to da vam pruži informacije koje se tiču napisanih dijagnoza. Prva se odnosi na somatske tegobe, verovatno vezane za smetnje koje ste naveli u prvoj rečenici, a druga za smetnje u oblasti seksualnog ponašanja.
?
Pitanje #89777. 8. 2008.
Miodrag Stanković
Miodrag StankovićSpecijalista dečije i adolescentske psihijatrije
Zakažite
U slučajevima nasilnog ponašanja i nesardnje osobe da dobrovoljno ode na lekarski pregled, obaveštava se policija i služba hitne pomoći, uz čiju asistenciju se osoba odvodi na pregled. Svakako, ukoliko smatrate da možete svojim uticajem pomoći da se važem sinu pruži psihijatrijska pomoć, taj uticaj iskoristite onda kada je otpor najmanji. Ukoliko živi sa majkom koja je obolela od alkoholizma, pomoć j svakako potrebna i njemu, ali i njoj. Ukoliko njih dvoje jedno drugom utiču na razvoj bilo kakvih simptoma, pitanje je kakva je korist pomoći samo jednom? U centrima za socijalnmi rad imaju iskustva sa ovakvim teškim porodičnim situacijama i verujem da uz njihovu aktivanu timsku saradnju i uključenje drugih institucija (psihijatra, porodičnog savetnika, policije, suda) ponašanje članova porodice može biti značajno drugačije.
?
Pitanje #88174. 8. 2008.
Miodrag Stanković
Miodrag StankovićSpecijalista dečije i adolescentske psihijatrije
Zakažite
Poštovana Marija, savetujem vam da u konsultaciji sa dr Milićevićem potražite dečjeg psihijatra na Klinici za psihijatriju i neurologiju za decu i omladinu u dr Subotića, gde je inače i dr Milićević konsultant. Odlaganje od 16 dana je zaista dug period i potrebno je detetu pomoći da povrati uobičajen fiziološki ritam pražnjenja.
?
Pitanje #87232. 8. 2008.
Miodrag Stanković
Miodrag StankovićSpecijalista dečije i adolescentske psihijatrije
Zakažite
Poštovana, žao mi je što nisam uspeo da vam odgovorim do datuma koji ste naveli i nadam se da ipak odogovor ne dolazi kasno. Vaše pitanja je bilo i još uvek je tema ogromnog istraživanja koje je pokrenuto nakon pada Čaušeskovog režima u Rumuniji odakle su deca zatečena u sirotištima širom Rumunije bila prebaena u Veliku Britaniju i tamo dalje data u hraniteljske porodice i na usvajanje, ali pod budnim okom socijalnih službi i naučnika iz oblsti dečje psihijatrije i psihologije. Problemi koji se javljaju kod dece koja odrastaju u domovima za nezbrinutu decu spadaju u domene poremećaja privrženosti (\"attachment disorders\", možete potražiti na internetu) i odnose se na razvijanje sposobnosti stvaranja dubokih i čvrstihemocionalnih veza, doživljaja sigurnosti, prihvaćenosti i poverenja u kontaktu sa drugim osobama. To je toliko važna oblast u razvojnoj psihologiji da su se istraživači pitali gde je i da lil postoji granica kada ta sposobnost biva trajno narušena. Odgovor su ponudila deca iz Rumunije, čije prćenje je pokazalo da usvojenje i prekid deprivirajućeg odustva sigurne osobe pre pete godine nosi potencijalno dobru prognozu u oporavku privrženosti, dok kasnija usvajanja sve manje ublažavaju trag deprivacije stalne figure privrženosti. Srdačno

Pitajte doktora

Imate nedoumicu u vezi sa svojim zdravljem? Postavite pitanje i dobijte odgovor lekara u najkraćem roku.

Dozvoljeni formati: JPG, PNG, WebP, PDF, DOC, DOCX. Maks. 10MB po fajlu.

Na ovu email adresu ćemo vam poslati odgovor i uputstvo za praćenje statusa.

Stetoskop Gazette

Prijavite se na Stetoskop Gazette

Mesečni bilten o zdravlju, inovacijama i svemu aktuelnom u medicini.

Pozovite nas i zakažite pregled

063 / 687 - 460