Prof. dr Bojana Dimitrijević

Prof. dr Bojana Dimitrijević
Psihijatrija
Prof. dr Bojana Dimitrijević, redovni profesor Departmana za psihologiju na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Nišu, na predmetima kliničke orijentacije.
Zakažite pregled
Slobodni termini za ovog lekara se ne prikazuju online, ali pregled možete zakazati na upit — kontaktiraćemo Vas radi potvrde termina.
Zatražite termin onlineO lekaru
Prof. dr Bojana Dimitrijević, redovni profesor Departmana za psihologiju na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Nišu, na predmetima kliničke orijentacije. Drži kurseve iz Uvoda u kliničku psihologiju, Psihodijagnostike, Psihodijagnostike dece, Neuropsihologije, Zaštite mentalnog zdravlja. Doktorirala je 2000.godine na Univerzitetu u Beogradu na temu „Psihodinamika agresivnosti delinkventnih narkomana“, a tematikom agresivnosti i socijalno devijantnih ponašanja bavila se kroz brojne naučne članke i dve naučne monografije. U svom istraživačkom radu bavila se i temama primenjene psihodijagnostike, forenzičke procene, ratnim psihotraumatizmom, rizičnim ponašanjima adolescenata, kao i brojnim aspektima primene kliničke psihologije, kao i zaštite i unapređenja menatalnog zdravlja u široj društvenoj zajednici.
Kao specijalista medicinske psihologije radila je više od 25 godina u ustanovama specijalizovane psihijatrijske zaštite, na poslovima psihodijagnostičke procene pacijenata svih uzrasta i najrazličitijih psihopatoloških kategorija. Kao sudski veštak, već oko 30 godina radi na poslovima forenzičke ekspertize kao samostalni veštak, član komisija u psihijatrijskim institucijama u Nišu i Beogradu i član sudsko-psihijatrijskih odbora Medicinskih fakulteta u Nišu i Kragujevcu. Koautor je udžbenika iz oblasti sudske psihijatrije i psihologije. Mentor je specijalizantima u okviru programa specijalizacije iz medicinske psihologije na Medicinskom fakultetu u Nišu i član komisije za polaganje specijalističkog ispita.
Osnivač je i supervizor Psihološkog savetovališta za studente na Univerzitetu u Nišu koji je velika organizacija na volonterskoj bazi i koji već više od deset godina pruža savetodavnu i psihoterapijski psihološku pomoć velikom broju mladih ljudi u rešavanju raznovrsnih emotivnih, porodičnih, adaptacionih i drugih problema. Takođe je edukator u mnogim temama vezanim za probleme adolescentnog perioda i širok spektar psihopatoloških entiteta.
Od 1993. godine učesnik je, koordinator i evaluator brojnih istraživačkih i aplikativnih projekata vladinih i nevladinih organizacija, posebno usmerenih na edukaciju i pomoć posebno vulnerabilnim populacionim grupama.
Radno iskustvo
Podaci o radnom iskustvu nisu uneti.
Obrazovanje
Podaci o obrazovanju nisu uneti.
Članstva
Podaci o članstvima nisu uneti.
Ocene i iskustva
Još uvek nema ocena.
Najnoviji članci koje je lekar objavio:

Praznična depresija
Praznike, a posebno novogodišnje, očekujemo kao vreme za odmor, provod ili ostvarivanje dugo odlaganih susreta. Trebalo bi da to bude vreme opuštanja i prikupljanja snage za energican početak novog godišnjeg perioda. Za neke su praznici zaista vreme uživanja, a za druge samo gorke pilule očaja, razočaranja, tuge i izneverenih očekivanja. Kako pokazuju brojne psihološke studije, sve su češće i za sve više ljudi izvor stresa i okidač depresivnih osećanja, a sve manje dani ispunjeni zadovoljstvom, radošću i opuštanjem.
Prof. dr Bojana Dimitrijević

Narkomanija kod mladih
Zloupotreba droge je osobito karakteristična za moderno društvo. Droga se vise ne događa negde drugde i nekima drugima, ona je ovde među nama. Naglo raste broj uživalaca droga, naročito među mladima, među srednjoškolcima, pa i starijim osnovcima. Medicinski stručnjaci tvrde da nijedna droga nije bezopasna, napotiv, ostavlja teške posledice i po mentalno i po fizičko zdravlje.
Prof. dr Bojana Dimitrijević
Svi odgovori doktora (91)
Nije retkost da se psihoseksualni identitet formira na način koji ne odgovara ustaljenim predrasudama o heteroseksualnom izboru partnera, i to je najčešće izvor brojnih problema za osobu koja se na takav način orijentiše, jer podleže brojnim osudama i socijalnim pritiscima. Većina ljudi homoseksualne orjentacije, posebno oni koji žive u manjim sredinama, skriva je, veliki broj stupa u brakove i uzgaja decu, sve vreme samo kao masku i pokriće za ono što sredina od njih očekuje. Po svemu sudeći, i Vaše ponašanje je do sada bilo tome slično. Iako nije lako suočiti se sa svojom različitošću i podneti odgovornost njenog javnog priznavanja, najmanje što možete za sebe da uradite je da se povežete sa nekim LGBT udruženjem u svom okruženju, i po mogućstvu porazgovarate sa psiholozima koji u takvim udruženjima upravo rade sa osobama koje imaju iskustva sa LGBT osobama i njihovim problemima. Uostalom, i same osobe koje su u ovim udruženjima, mogu Vam pomoći da shvatite koji su bili načini na koje su oni rešavali svoje probleme. Ukoliko je, pak, samo pitanje doživljavanja sopstvenog pola, odnosno ako nije reč samo o homoseksualnoj orjentaciji već o ideji za promenu pola, prvi korak je obraćanje neuropsihijatru koji bi trebalo da proceni Vaš mentalni status jer je to preduslov za bilo koju potencijalnu intervenciju promene pola. Budući da je Vaše pismo nedorečeno, a obe opcije su vezane za pitanje seksualnog identiteta, tarapeut bi Vam mogao pomoći da ustvari prvo definišete svoj problem kako biste dalje postupali u pravcu njegovog rešavanja.
Ideja o posredovanju nije loša, iako je to uglavnom već prevaziđeni način povezivanja ljudi koje su (uglavnom uspešno) praktikovali ljudi iz generacija Vaše babe i dede, kao i oni pre njih. Međutim, taj način nije sasvim iskorenjen jer i danas ima stidljivih osoba oba pola kojima je potrebna pomoć u ostvarivanju takvih kontakata. Nema pravila kako će neka devojka reagovati na ovakav starinski običaj - može ga sasvim lepo prihvatiti, ali i odbiti ukoliko ona sama nije stidljiva i ukoliko smatra da to nije način da se nađe partner za život. Zbog toga nije na odmet da se pre ovakvog postupka malo i raspitate o kakvoj je devojci reč. Ukoliko je i sama stidljiva i povucena, veća je mogućnost da će prihvatiti makar da Vas upozna, a o planovima za ozbiljniju vezu i brak se može dogovarati i kasnije kada se posle upoznavanja oboje odlučite da li jedno drugom odgovarate. Možda je bolje ne ići odmah sa bračnom ponudom koju bi tetka kao glasnik trebalo da prenese, već samo sa ponudom za upoznavanje i izlazak. Kad budete nasamo sa tom devojkom, a kažete da niste stidljivi kada ste sa devojkom nasamo, lakše ćete joj sami reći kakvi su Vaši planovi i želje. Ukoliko se jedno drugom ne dopadnete dovoljno da biste mogli ostvariti bračnu zajednicu, a to ćete znati tek kada se malo bliže upoznate, i dalje imate mogućnost da ugovorite (preko tetke, drugih rođaka ili već na neki treći način) viđenje sa još nekim devojkama. Simpatija iz viđenja nije dovoljna da biste znali da li Vam se ona dopada kao ličnost, pa zato bračnu ponudu odložite bar za drugi sastanak, ukoliko se u prvom ispostavi da je ona zaista onakva kakvom ste je zamišljali.
Pojedinci s dijagnozom ovog poremećaja ličnosti imaju osećanje grandioznosti u vezi s ličnom važnošću (što se može iskazivati kao preterano naglašavanje svojih postignuća i talenata), dok su u isto vreme jako osetljivi na kritiku.
Gotovo da nemaju mogućnost saosećanja s drugima, a češće su zaokupljeni pojavom nego sadržajem. Pokazuju osećaj grandioznosti, bilo to fantaziranje ili iskazivanje manirima, iskazuju potrebu da im se divi, i manjak saosećanja koji počinje u mlađem odraslom dobu. Zaokupljeni su fantazijama o neograničenom uspehu, moći, izuzetnosti, lepoti i idealnoj ljubavi. Oni veruju da su posebni i jedinstveni i da ih mogu razumeti samo osobe visokog statusa, a uz to iskazuju jaku potrebu da im se drugi dive. Iskazuju nerazumna očekivanja podilaženja i automatskog slaganja s njihovim stavovima.
U interpersonalnim odnosima pokazuju eksploatatorski odnos na štetu drugih osoba. Nedostaje im mogućnost saosećanja; često misle da im drugi zavide i da su ljubomorni na njih. Često imaju arogantni nastup.
Pokazuju poremećaje raspoloženja. Uglavnom se radi o depresiji i depresivnim raspoloženjima. Preokupiranost vlastitom pojavom izuzetno je izražena. Osim toga, javlja se i problem somatizacije. U lečenju se koristi individualna i grupna psihoterapija, iako se, kao osobenost karaktera, koja se formira u detinjstvu i ranoj mladosti, mogu postići manje korekcije, ali ne i izmena glavnih karakteristika.
Moja drugarica za 11 dana treba da ode na operaciju potpunog hirurškog uklanjanja
Moja drugarica za 11 dana treba da ode na operaciju potpunog hirurškog uklanjanja štitne žlezde, zbog izuzetnog uvećanja i teških psihičkih posledica koje bolest hipertireoza kod nje prouzrokoje. Zanima me, pošto sam iz više izvora dobio informacije da se njena psiha vraća u normalu, koliko je potrebno vremena da se njeno stanje skroz normalizuje posle operacije uklanjanja štitne žlezde? Da li je neophodno da moja drugarica ide redovno kod psihologa i da pije određene lekove poput Seroxat-a?
Pitanja vezana za upotrebu i dejstvo lekova namenjene su psihijatru i o tome kao klinički psiholog ne mogu da se izjašnjavam. Pretpostavljam da će hirurg koji izvrši operaciju Vašu drugaricu uputiti na dalji tretman relevantnom stručnjaku koji će dalje pratiti njen oporavak, verovatno i psihijatru, jer je poznato da oboljenja štitne žlezde imaju i dejstvo na psihičko funkcionisanje, ali je i dužina oporavka, pa i vreme potrebno za stručno praćenje individualno i vezano za mnoge karakteristike operisane osobe, o čemu će odlučivati nadležni stručnjak. Za detalje koji Vas interesuju predlažem da pitanje preusmerite psihijatru koji će u skladu sa svojim kompetencijama moći da Vam pruži traženi odgovor.
Pitajte doktora
Imate nedoumicu u vezi sa svojim zdravljem? Postavite pitanje i dobijte odgovor lekara u najkraćem roku.

Prijavite se na Stetoskop Gazette
Mesečni bilten o zdravlju, inovacijama i svemu aktuelnom u medicini.