Delimično ili potpuno ispadanje materice spada u najveće spoljašnje poremećaje statike genitalnih organa. Kod ove pojave skoro svi polni organi, zajedno sa mokraćnom bešikom, uretrom, ureterima i rektumom napuštaju svoj normalan položaj u maloj karlici i spuštaju se manje ili više prema vaginalnom izlazu, a često i izvan njega, sve u zavisnosti od stepena oštećenja.
Uzrok nastanka
Do pojave ove anatomotopografske dislokacije genitalnih organa dolazi zahvaljujući sledećim faktorima: insuficijencija karličnog dna, mlitavost - slabost vezivnotkivnog aparata - retinaculum uteri i viseći trbuh.
Insuficijencija karličnog dna je najčešći uzrok ove dislokacije genitalnih organa i to obično kao posledica rascepa ili prerastegnutosti mišića za vreme porođaja. Kada karlično dno izmeni ili izgubi sposobnost adaptacije, a m.levator ani svoju prvobitnu funkciju da zatvara genitalni otvor, kroz njega prolaze vagina, rektum i uretra. Pod dejstvom intraabdominalnog pritiska, pritiska trbušnih organa naniže, posebno creva, ceo genitalni aparat manje ili više gubi svoj normalan položaj i spušta se naniže kroz hijatus genitalis koji postaje jedna vrsta kilnog otvora-hernija hijatusa genitalisa.
Ovo se može dogoditi u onim stanjima u kojim dolazi do povreda, rascepa, otkidanja ili prerastegnutosti m.levatora ani, septuma vesico - rectovaginale kao i njihovih fascija. Ta stanja su teški, komplikovani porođaji sprovedeni nekim akušerskim operacijama, kao i spontani produženi porođaj.
Destrukcija vezivnotkivnog aparata takođe igra veliku ulogu u nastanku descenzusa i prolapsa materice. Insuficijencijom karličnog dna, intraabdominalni pritisak izaziva pomeranje materice naniže pa ona sa sobom povlači i vezivnotkivni aparat.
Klinička slika
Mogu se razlikovati tri stepena spuštanja materice i to:
- I stepen - descensus uteri- predstavlja spuštanje materice pri čemu je spoljašnje ušće materice ispod interspinalne linije a iznad introitusa vagine.
- II stepen - prolapsus uteri - je veći stepen spuštanja pri čemi se grlić materice i deo vagine spušta do introitusa a nekad je grlić i izvan introitusa.
- III stepen - prolapsus uteri totalis - predstavlja najveći stepen poremećaja statike kod koga se cela materica i vagina nalaze izvan introitusa.
Simptomi descenzusa, subtotalnog i totalnog prolapsa nekada su dosta oskudni a nekada veoma izraženi i bolesnicama pričinjavaju manje ili veće poteškoće. Najčešći simptom, koji je zastupljen kod svakog spada i ispadanja materice jeste osećaj vučenja i pritiska na dole. Ovo bolesnica opisuje kao osećaj da će joj nešto ispasti iz vagine. Intezitet ovog simptoma zavisi od položaja žene, da li je u pokretu, mirovanju ili ležanju. Pojačava se kod veće aktivnosti, pri stajanju, hodanju, radova u polju itd. Zanimljivo je to da sve teškoće gube svoj intezitet čim bolesnica prekine sa radom i legne da se odmara.
Bolovi, takođe, skoro uvek prate spad i ispadanje materice. Javljaju se kao posledica vučenja i razvlačenja ligamenata ali i nadražaja parijetalnog peritoneuma. Obično su to bolovi u krstima a zatim u donjem delu trbuha različitog inteziteta trajanja.
Pored ovih simptoma, mogu biti prisutni i simptomi od strane urinarnog trakta. Kao posledica dislokacije mokraćne bešike i eventualne cistokele dolazi do otežanog pražnjenja i retencije mokraće u bešici. Zato se često javljaju infekcije tipa cistitisa koje se mogu komplikovati pijelitisom ili pijelonefritisom. Mogu se javiti i tegobe tipa polakizurije i tzv.stres inkontonencija.
Stres inkontinencija (stress incontinentio) predstavlja nevoljno oticanje mokraće tokom napora, uz odsutnost nagona za mokrenjem i smatra se patognomoničnim za spad i ispadanje materice. Simptomi su posebno izraženi kod bilo kakvog napora, kašlja, smeha, kijanja.
Poremećaj cirkulacije, edemi i dejstvo mehaničkih činilaca na sluzokoži vagine a naročito na portio vaginalis uteri dolazi do pojave dekubitusa i ulceracija za koje je karakteristično da lako krvare i da su podložne razvoju infekcija.
Prolabiranjem izlaznog dela rektuma često je prisutna opstipacija. Stolica je neredovna, čvrsta, javlja se na nekoliko dana, a sam akt defekacije je praćen naponima i bolovima.
Dijagnoza
Postavlja se na osnovu kliničke slike, ginekološkog pregleda, kolpometrije, kolpocistografije, cistometrije, cistoskopije, Marshallovog testa i metilenske probe.
Lečenje
Na izbor terapije utiče čitav niz faktora kao što su godine starosti, bračni status, broj porođaja, stepen spada i prisutne subjektivne poteškoće. Na osnovu ovih faktora, ali i drugih laboratorijskih i kliničkih nalaza vrši se izbor adekvatne terapije.
Ranijih godina dominantnu ulogu su imali ortopedski prstenovi – pesari, ali zbog nedovoljne terapijske efikasnosti i čitavog niza neugodnih pojava koje prate njihovu primenu (infekcije, belo pranje, dekubitalne rane) danas su oni izgubili svoj raniji značaj i sve su ređe u upotrebi. Preporučuju se samo u retkim slučajevima, gde zbog teške bolesti, duboke starosti ili opšte slabosti postoji veliki rizik po bolesnicu u slučaju operacije.
Sem ovog, konzervativnog lečenja, danas je sve zastupljenija hirurška terapija descenzusa i prolapsa materice. Od hirurških metoda najviše je u upotrebi vaginalna histerektomija ili prednja i zadnja plastika vagine. Može se koristiti i abdominalni put sa podizanjem i fiksiranjem materice. Kod bolesnica u odmaklim godinama radi se operativno zatvaranje vagine – kolpokleiza. Postoperativno se bolesnicama savetuju gimnastičke vežbe za jačanje karličnog dna.
Zakažite pregled kod pof. dr Igora Buta pozivom na broj 060/0687-461.

