Epilepsija (u narodu, Padavica) je hronično neurološko oboljenje koje se odlikuje
epi napadima. Epileptični napadi se mogu javiti čak i kod osoba koje nisu obolele od ove bolesti. Kod epilepsije, napadi se ponavljaju, mogu biti dugi ili kratkotrajni.
Simptomi epileptičnog nada - PRODROM
Za vreme prodroma (upozoravajući period koji prethodi akutnom napadu) pacijent često može doživeti promene u raspoloženju, ponašanju ili glavobolju, satima i danima pre početka napada (mirisanje, osećanje, slušanje ili viđenje izmenjenih i čudnih stvari).
Sa proširenjem električne aktivnosti i samim tim napada na ceo mozak pacijent gubi svest i pada.
Početak epi napada - AURA
Prodrome ne treba zameniti sa aurom koja je početak napada i sam napad. Ona može obuhvatiti palpitacije, epigastrični distres, okretanje glave ili očiju ili senzorne halucinacije.
- Gubitak svesti
- Tonična faza (10-20 sec) koja je zapravo trajna kontrakcija svih mišića uz
- kratkotrajno savijanje trupa unapred, a zatim duže savijanje trupa unazad,
- podignute očne kapke i oči koje su okrenute naviše,
- naizmenično grčenje mišića jezika i donje vilice kada može doći do ugriza jezika
- kontrakcije mišića grudnog koša i produžen ekspirijum što dovodi do stvaranja „epileptičnog krika"
- vegetativne fenomene: ubrzanje pulsa, povišenje krvnog pritiska, povećanje pritiska u bešici, proširenje zenica, bledu, a zatim cijanotičnu boju lica
- Klonična faza (30-45 sec) počinje blagim drhtanjem i napreduje do snažnih kontrakcija i grčeva svih mišića tela i lica kao i vilice i jezika što dovodi do krvave pene u ustima
- Oporavak (postiktalni period) nivo svesti se vraća nakon 3-5 minuta, ali je pacijent konfuzan i dezorijentisan uz umokravanje. Vegetativni fenomeni imaju tendenciju oporavka, disanje se uspostavlja, ali se često javlja krkljanje. Ovaj period završava se snom nakon koga se bolesnik budi iscrpljen i malaksao.
Prva pomoć kod epileptičnog napada
Najviši prioritet kod pacijenta sa epileptičnim napadom je sprečavanje pacijenta da se povredi i njegovo opserviranje za vreme napada. Veoma je važno detaljno opisati tip napada što će pomoći doktoru koji leči pacijenta da odredi adekvatnu terapiju.
Ukoliko ste sa pacijentom koji je doživeo auru, pomozite mu da se smesti u krevet ili na pod, a zatim stavite jastuk, ćebe ili drugi mek materijal ispod njegove glave. Treba olabaviti pacijentovu odeću i pomeriti svaki oštar ili tvrd predmet iz okoline.
U toku napada potrebna je opservacija pacijenta i spremnost za intervenciju u slučaju komplikacija (respiratornih ili kardiovaskularnih).
Pažnja: ne pokušavati fizičko-mehaničku mobilizaciju ili ograničavanje kretanja pacijenta u toku napada imajući u vidu da snaga pacijentovih kontrakcija može da prouzrokuje prelome. Ukoliko je pacijent u toničnoj fazi moguće je aplikovati veštački vodič vazduha (airway), tako da njegov jezik ne blokira vazdušni put.
Ukoliko jezik nije na raspolaganju nemojte pokušavati da držite pacijentova usta otvorena ili da stavljate vaše ruke unutar njegovih usta zbog toga što možete biti povređeni. U slučaju da su vilice ukočene, ne pokušavajte da ih silom otvarate ili da stavljate tvrde predmete u usta da bi ste sprečili ugriz jezika zbog toga što to može izazvati dalje povređivanje - lom zuba npr.
Da bi se omogućila drenaža sekreta, okrenite pacijenta na stranu za vreme napada (ili pri kraju kloničke faze kada se ponovo uspostavi aspiracija).
Ako se respiracija ne povrati, prokontrolišite pacijentov vazdušni put u pogledu opstrukcije.
Komplikacije EPI napada
Moguće komplikacije EPI napada su
- respiratorni zastoj zbog opstrukcije vazdušnog puta zbog kontrakcije respiratorne muskulature i hipersekrecije
- povrede i nagnječenja kičme, glave i ekstremiteta,
- prudužen epileptični napad-epileptični status
- sumračno stanje
- Toddova paraliza
- retko zastoj srca
Nega pacijenta posle napada
Zaštitite pacijenta obezbeđivanjem sigurnog mesta gde se može odmoriti.
Kada se osvesti, ohrabrite ga i orijentišite.
Procenite njegove vitalne znake i neurološki status uz evidenciju sledećih podataka :
- vreme početka i završetka napada,
- okolnosti koje su prethodile napadu,
- kako je izgledao tok samog napada,
- šta se desilo posle napada.
Kada stigne pomoć, uspostavlja se intravenska linija kao i pacijentov vazdušni put. Pacijent se stavlja na monitoring srca i prima antikomulzivne lekove.
Ako je napad produžen i pacijent pokazuje znake nedostatka kiseonika, mora se hitno početi sa reanimacionim merama. Retko, za pacijenta se može zahtevati endotrahealna intubacija. Ako se napad nastavlja uprkos preduzetim merama, pacijent se uvodi u opštu anesteziju, a
EEG se prati preko monitora da se odredi kada će se zaustaviti aktivnost napada.
Pogledajte sva
pitanja i odgovore u vezi sa velikim epi napadom