Anatomska struktura koštane komponente ima velik značaj u pravilnom sagledavanju traumatskih povreda sportista. Kosti imaju osnovnu potpornu ulogu u lokomociji organizma. Čovečiji skelet ima 206 kostiju. Kosti se sastoje od ćelija osteocita i međućelijske supstance (matriks) koja je kalcificirana u matriksu. Osnovna supstanca je kolagen koja je prožeta krečnim solima. U svom sastavu kosti sadrže 25% vode, 35% belančevina i 45% minerala. Od hemijskih materija u kostima se nalaze kalijum, magnezijum, jod, gvoždže i hlor.
Razlikujemo tri vrste kostiju: duge, kratke i plosnate. Intenzitet rasta kostiju kod muškaraca je najizraženiji u periodu od 12. do 15. godine, a kod devojčica od 11. do 14.godine.
Vrste preloma
Prelomi se dele na otvorene i zatvorene:
- Otvoreni prelomi – u direknom su kontaktu sa spoljašnom sredinom, i u praksi su teži za lečenje i oporavak.
- Zatvoreni prelomi – nisu u kontaktu sa spoljašnom sredinom, javljaju se na ekstremitetima, lakši za lečenje.
Prelomi mogu biti: prosti i složeni
- Prosti – naprsnuće kostiju ( fisure) bez odvajanja prelomljenih segmenata. U ovu grupu spadaju i prelomi kod kojih postoje odvajanje i dva fragmenta, ali u osnovi su u kontaktu sa bazom sa mogućnošću manje dislokacije ili često bez nje.
- Složeni – obično prelomi na dugim kostima ekstremitetima takozvani segmentarni prelomi karakteristični po lokalizaciji lezija na više mesta, a sama repozicija je otežana.
Prelomi mogu biti: potpuni i nepotpuni
- Potpuni prelomi – su oni prelomi kod koji je kost potpuno prelomljena u celom obimu,
- Nepotpuni prelomi – su oni prelomi gde je kost delimično prelomljena, a tu spadaju još i pukotine, fisure i infrakcije.
Prema dejstvu sila, prelomi mogu da budu
- Fleksorno ekstenzorni – prelomi nastali usled prekomerne sile savijanja,
- Torzioni (prelomi uvrtanja) – nastaju usled sukobljavanja dveju sila uvrtanja koje deluju na dva okrajka ili segmenta, a izazivaju prskanje kosti u obliku spirale,
- Avulzijski prelomi – najčešće nastaju na pripojima mišića usled dejstva sile otrgnuća, zbog snažne kontrakcije muskulature koja prelazi fiziološke granice najviše ga srećemo u praksi kod sportista.
- Smicaoni prelomi – nastaju usled dejstva dveju sila u horizontalnoj osnovi ali u različitim pravcima, i dolazi do tkz. smicanje fragmenata,
- Dinamički prelom – dejstvo direkne sile ili eksplozije,
- Zamorni prelomi – nastaju najčešće usled prenapregnutosti koštanog tkiva u tački maksimalnog opterećenja poznate kao „marš frakture“.
Prema pomeranju fragmenata kod preloma, razlikujemo dislokacije:
- Ad latus – u širinu,
- Ad longitudineum – u dužini,
- Ad axin – po osnovi poremećaja,
- Ad periferiam – u smislu rotacije: cum contractione, cum distractione, cum implantatione
Prva faza (hematom) – posle preloma dolazi do izliva krvi iz pokidanih krvnih sudova iz okolnog tkiva. Usled spazma pritiska i kontrakcije mišića dolazi do zaustavljanja krvarenja. Počinje proces taloženja zgrušane krvi (hematom) i taloženje fibrina. Sam pritisak podstiče pokosnicu i drugih delova kostiju na proliferativne ćelije.Druga faza (organizacija hematoma) – ćelije bujaju usled traumatskog zapaljenja, paralelno sa ovim procesom dolazi do razlaganja koštanog tkiva – osteoklazija. Osteoklasti zaravnjavaju fragmente i deluju do kraja zaraštavanja. Ćelije koje su urasle stvaraju vezu između fragmenata i time se završava druga faza.
Treća faza (stvaranje kalusa) – dolazi do resorpcije ostatka hematoma, pojavljuju se kolagena vlakna, a tkivo između fragmenta postaje osteoid. Pri kraju treće faze dolazi do deponovanja kalcijumovih soli i fosfora između kolagenih vlakana, i nastaje koštani kalus. Najvažnije u ovoj fazi je imati dovoljnu količinu kalcijuma u organizmu, kako bi se soli kalcijuma deponavali između kolagenih vlakana, u protivnom okoštavanje ide patološkim tokom i ne postoji čvrstina kalusa.
Zarastanje pršljenova, butne kosti i karlice traje oko 12 nedelja. (kod mladih, proces zarastavanja je brži nego kod starijih), tibia zarasta za 8 nedelja, kosti podlakta za 6 do 8 nedelja, ključna kost, fibula, i metatarzalne kosti zarastaju od 4 do 6 nedelja. Metakarpalne kosti i kosti falange od 3 do 4 nedelja, rebra za 4 do 6 nedelja.
Klinička slika
Najvažnije je dobro uzeti anamnezu nastanka povrede, utvrditi trenutno stanje povređenog i odrediti prioritet zbrinjavanja, pregledati i ostale ekstremitete i obavezno uzeti labaratorijske analize. Prelom se karakteriše: bol, deformacija, patološka pokretljivost, krckanje, gubitak funkcije. Kod svake sumnje na bilo koju vrstu teže povrede kod sportiste obavezno uraditi: transport u medicinsku ustanovu, radiografski nalaz.
Lečenje preloma – konzervativno i operativno
Konzervativno lečenje
Imobilizacija, fizikalni tretman počinje odmah od nastanka preloma i to magnetno – impulsnim poljem u cilju formiranja kalusa, a nakon desetak dana (u zavisnosti od preloma) uključuju se interferentne struje i statičke kontrakcije, kao i očuvanje trofike imobilisanih mišića. Po skidanju gipsa, počinje se sa primenom hidro – kinezi terapije, (samo aktivne vežbe, pasivne vežbe ne treba sprovoditi sve dok kalus nije solidan i dok nismo sigurni da nije nastupila slabost koštanog sistema) elektroterapijom, kao i ostale procedure, a u cilju brzog oporavka i vraćanja sportiste na teren.
Predlažemo sledeću terapiju:
a) impulsno magnetno polje primenjuje se kod preloma kostiju odmah nakon stavljanja gipsane imobilizacije, vremenska aplikacija i do 120 minuta,
b) interferentne struje,
c) impulsni i kontinuirani ultrazvuk,
d) diodinamik najviše se koristi CP oblik,
e) galvanizacija i elektroforeza sa lekovima,
f) kineziterapija – primenjuju se izotonične kontrakcije mišića u blizini preloma ili vežbe opšte kondicije za mišiće nepovredjenog ekstremiteta i vežbe disanja,
g) vakusac – po skidanju gipsane poveske u trajanju od 15 do 20 minuta 10 do 15 aplikacija.
Operativno lečenje
Zavisi od mesta intenziteta i vrste preloma. Kada se to utvrdi prelazi se na operativni zahvat koji mi ovde nećemo detaljno obraditi.
Sindrom „mišićnog konflikta“ nastaje usled neusaglašene kontrakcije mišićnih antagonista i usled snažne kontrakcije dolazi do odvajanja koštanog dela za koje je vezana tetiva. Suština je da se retko kada kontrahuju sva mišićna vlakna, i u trenutku kada se to desi dolazi do odvajanja kosti.
Mesto lokalizacije avulzijskih preloma (prema Grohu) i vrste sportova
Lokalizacija Vrsta sporta
kičmeni stub, trnasti nastavci prsnih i skok u dalj, bacanje kugle, bacanje koplja, bacanje
slabinskih pršljenova kladiva, gimnastika na spravama, rvanje, dizanje tegova,
veslanje, mačevanje
rebrani nastavci slabinskih pršljenova gimnastika na spravama, rvanje, dizanje tegova, mačevanje
ruke, veliki tuberkulum nadlaktične kosti bacanje, gimnastika, teška atletika, mačevanje,
olekranin skokovi u vodu s tornja
hvatište mišića ekstenzora na završnom rukomet, odbojka, košarka, trčanje na kratke staze,
članku prsta šake, karlice, spina iliaca ant.sup. skokovi, skijanje, fudbal,
sedalna kvrga trčanje, skokovi, dizanje tegova
noge veliki trohanter trčanje, skokovi
mali trohanter trčanje, skokovi, fudbal
tuberositis tibiae fudbal, skok u dalj, trčanje, skokovi, sprint
femorisa. Usled zadebljanja tuberozitasa tibije, što nastaje zbog stalnog pojačanja vlakna m. qvadricepsa femorisa koji se prenosi patelarnom vezom, javlja se otok, bol na pritisak i kod klečanja, kao i posle napornih i kontinuiranih treninga koji nisu adekvatno dozirani prema mišićnoj muskulaturi. Lečenje
Iz navedenih razloga kod avulzijskih preloma veoma retko se primenjuje imobilizacija, već se preporučuje odmor od nekoliko dana i lagani nastavk sportske aktivnosti, doziran prema mogućnostima mišićne snage a pokreti koji se izvode kreću se do pojave bola. Relativna indikacija za hirušku intervenciju jesu: avulzione frakture tuberkuluma nadlaktične kosti i oba epikondila humerusa. Apsolutna indikacija su avulzijske frakture locirane u predelu zgloba kolena i na kalkaneusu.
Fraktura zbog premora – „Marš fraktura“– najčešće prelom se javlja u obliku fisure do kojih dolazi usled ponavljanja manjih trauma koje premašuju otpornost kostiju. Avulzije nastaju usled preopterećenja ili umaranja. Kod utreniranih sportista postoji određeni ritam treninga koji je adekvatan njihovoj koštano mišićnoj izdržljivosti na određene fizičke napore koji trenažni proces zahteva.








