Sjögrenov sindrom
Sjögrenov sindrom je autoimunska bolest iz grupe sistemskih bolesti vezivnog tkiva. Iako je dominantno obeležje bolesti pomenuta suvoća očiju i usta kod većine ovih bolesnika su prisutni bolovi ili otoci perifernih zglobova. Takođe, kod polovine bolesnika mogu biti zahvaćeni drugi organi i organski sistemi kao što su pluća, bubreg, nervni sistem, endokrine žlezde i tako dalje, što bolesti daje i sistemski karakter.
Šta je uzročnik ove bolesti?
Sjögrenov sindrom se s pravom može nazvati bolest žena srednje životne dobi jer se kod njih devet puta češće javlja nego kod muškaraca. Takođe, prema epidemiološkim podacima a što je za neke možda iznenađujuće spada sa reumatoidnim artritisom među načešće sistemske bolesti vezivnog tkiva.

Koje su posledice smanjenog lučenja suza i pljuvačke?
Suvo oko
Karijes zuba

Sigurno najneprijatnija posledica smanjene produkcije pljuvačke a sa njim i njene zaštitne funkcije u ustima je veoma brzi karijes i gubitak zuba.
Pre svega i druge žlezde sa spoljašnjim lučenjem – tzv. egzokrine žlezde, mogu biti zahvaćene patološkim procesom što se odražava na njihovu funkciju. Kao posledica toga može biti prisutna izrazita suvoća u gornjim disajnim putevima sa nadražajnim kašljem. Takođe, zbog zahvatanja egzokrinih žlezda u crevima može doći do poremećaja varenja jer je smanjena produkcija kiseline u želucu i crevnih sokova. Veoma je neprijatna suvoća genitalnih organa u žena sa čestim gljivičnim infekcijama. Već sam naglasio da u preko polovine bolesnika mogu biti prisutni i poremećaji u radu drugih organa, promene na koži i smetnje cirkulacije na nivou malih krvnih sudova. Ono što ovoj bolesti daje posebnu težini je i višestruko uvećan rizik za pojavu limfoproliferativnih bolesti.
Kako se prepoznaje Sjögrenov sindrom?

Uvećanje podvilične pljuvačne žlezde

SCHIRMEROV TEST − merenje proizvodnje suza
Kako se leči Sjögrenov sindrom?
Terapija je uglavnom simptomatska i odnosi se na nadoknadu nedostatka suza ukapavanjem više puta dnevno u oči tzv. veštačkih suza. Izuzetno je važna i higijena usta radi prevencije posledica nedostatka pljuvačke. Preporučuje se često ispirianje antiseptičnim rastvorima i upotreba žvakaće gume bez šećera. Danas postoje i lekovi (pilokarpin i cevimelin) koji mogu pojačati lučenje suza i pljuvačke u izvesnom stepenu ali ih treba primenjivati uz kontrolu lekara zbog mogućih neželjenih efekata. U bolesnika u kojih su zahvaćeni drugi organi i organski sistemi kao što su koža, pluća, bubrezi, nervni sistem primenjuje se dugotrajna antizapaljenska i imunosupresivna terapija (glukortikoidi, antimalarici, azatioprin itd).
Sve u svemu danas nismo zadovoljni sa mogućnostima terapije ove bolesti. Još uvek smo u situaciji da se u ordinaciji ponašamo kao psihijatri tj. da slušamo tegobe bolesnika koji su često opsednuti njima. Pa ipak smatram da je veliki napredak što danas mnogo brže prepoznajemo ovu bolest. Terapiju u svakom slučaju treba da usmerava reumatolog uz konsultaciju drugih specijalnosti.








