Najčešći poremećaj je idiopatski, kada se ne može utvrditi uzrok znojenja, a opisuje se kao emocionalno ili mentalno znojenje. Pojačano znojenje je simetrično i ograničeno uglavnom na dlanove, tabane i/ili pazušne jame, ređe na lice i prepone. Kod ovih ljudi pojačano lučenje znoja je stalno, sa još obilnijim lučenjem u trenucima stresa i uzbuđenosti. Pojavljuje se u pubertetu, a često i članovi porodice imaju isti problem. Nekada znoj može „bukvalo“ da curi niz dlanove, otežavajući svakodnevne aktivnosti, na pr. svaki predmet ispada, klizi iz ruku, a odeća se natapa. Tabani su konstantno vlažni hladni, ljubičasti. Ovo je naročito neprijatno u hladnim, zimskim mesecima. Ovakva koža je podložna brojnim bakterijskim i gljivičnim infekcijama, kao i čestim alergijskim reakcijama.
Kako se leči?
Nije uvek neophodno. Kod nekih stanje se poboljšava spontano posle 25. godine. Sistemska terapija antiholinergicima se uglavnom retko koristi, jer ima brojne neželjene efekte. Okosnicu savremenog lečenja čine lokalna, električna i hirurška terapija.
Lokalno se mogu nanositi soli aluminijuma i aldehidna jedinjenja: glutaraldehid i metenamin. Lako se primenjuju, ali brzo se razgrađiju i mogu izazvati iritaciju kože.
Hirurške metode, kao što je simpatektomija, može se savetovati samo kod najtežih slučajeva i samo ako su svi prethodni tretmani bili neuspešni. Kod nekih je psihoterapija dala povoljne rezultate.
Osobe sa ovim problemom treba da održavaju higijenu dlanova i tabana: često pranje sapunima, upotreba pamučnih čarapa i kožne obuće bez gumenih, plastičnih ili drvenih đonova. Odeća, takođe, treba da je od prirodnih materijala (pamuk ili lan), jer sintetički materijali deluju okluzivno i mogu da provociraju još jače znojenje.







