Žene traže pravu ljubav i prvog muškarca
Sve mi sanjamo o srećnoj ljubavi koja traje do kraja života. Tako je bar u prvih dvadeset do trideset godina života. Nakon toga, neke se zadovoljavaju iluzijama, druge podižu ruke od ljubavi, dok malobrojne veruju da i u 'staračkom domu može naići onaj pravi'. Emocije su nam na prvom mestu. I najhladnija žena u sebi krije pregršt potrebe da bude voljena, pre svega, a onda i da voli.
Da, najveća greška ženske prirode je baš ta što smo spremnije za ljubav koja nam se daje nego za ljubav koja se od nas očekuje. Verovatno u tome ima nesigurnosti koju nosimo zbog moralnih normi koje su odvajkada nametnute – ako si ostavljena i još ako se o tome priča na sav glas, gubiš nešto od svoje reputacije. A reputacija je ono što ne volimo da čuvamo, ali se ipak borimo svim silama da je ne umanjimo ili potpuno izgubimo. Žene su uvek između dve vatre, u sukobu sopstvenih, iskrenih želja i onoga što govore ili čine. Naravno, ponovo je razlog ta prokleta reputacija koja nas i danas, u dvadeset prvom veku, još uvek preporučuje, udaje, zapošljava, obeležava.
Ženske želje se menjaju tokom godina
Tridesete godine nam donose više potrebe za ljubavlju nego što je to bilo dok smo bile tinejdžerke, jer u tim godinama već znamo razliku između prave ljubavi i one koja je samo postojala u našim glavama. Nakon četrdesete želimo da vratimo vreme i izaberemo one koje ranije nismo smatrale dovoljno dobrim za nas, najčešće muškarce koji su nas beznadežno voleli pravom ljubavlju, ali koja nam se u mlađim danima činila dosadnom, zamornom i katastrofalno monotonom. Kažem, retke su srećnice koje ne žale za propuštenim šansama i bivšim ljubavima, ako takvih uopšte ima.
Žene žele ljubav ali onakvu kakva im u tom trenutku odgovara
Žene žele sigurnost koju samo muškarac može da im pruži ali i svoj novac koji će trošiti bez razmišljanja o budućnosti. Žene
žele seks u trenucima kad muškarci nemaju pojma da im se to vrzma po glavi. Žene žele pomirenja odmah nakon svađe. Žene žele iznenađenja. Žene žele da im njihovi muškarci pomognu čak i kad ne traže pomoć. Žene žele da pronađu srećnu, nasmejanu ljubav. Žene žele i da povrede muškarce koje vole samo da bi bile sigurne koliko im znače. Žene manje žele promene od muškaraca, ali isto tako više žele da same budu promenjene od strane muškaraca – načini me sretnijom, boljom, bogatijom, cenjenijom nego što sam bila, nemoj da preteraš pa da te prevaziđem, i voleću te najviše na svetu. Žene žele da neko misli na njih i da budu toga 24 sata na dan svesne. Žene žele da druge budu ljubomorne na njih zbog muškarca koga imaju, ali da same nemaju osećaj suparništva.
Žene kad zaista vole žele dete sa čovekom sa kojim spavaju. Žene žele da ne budu zapostavljenje. Žene žele da ne budu upoređivane sa majkama, sestrama, bivšim devojkama, sa bilo kojim drugim ženskim bićima na planeti (osim sa poznatim lepoticama koje su nedodirljive i nisu opasnost po njihove muškarce).
U krevetu žene ne tragaju za pastuvom, maratoncem, latinskim ljubavnikom, niti su sklone merenju polnog organa kako se to, inače, misli. Ne, one žele da budu zadovoljene, da nakon seksa pogledaju same sebe u ogledalo i vide nešto što nisu videle ranije – mnogo seksepilniju, uzbudljiviju ženu koju je muškarac fizički obožavao. Žene žele da budu posebne, da budu zavedene.
Ne postoji muškarac koji bi posedovao sve ono što žene žele od njega
Kao zaključak, ne mogu ništa drugo da smislim osim činjenice da nam je teško udovoljiti. Ili lako... kašika sreće, topao krevet, nekoliko kocki materijalne stabilnosti, kriška komfora i slobode, litre poverenja, zrno romantike i kvasac ljubavi da se napravi gusta i postojana smeša koja će vremenom rasti i zamajavati nas da ne želimo one želje koje nam naš muškarac nije u stanju ostvariti – to je recept koji će učiniti da žena bude zadovoljna čak i kad ne ostvari sve svoje snove.

