Stetoskop
Stetoskop
Dragana Krasić

Dr Dragana Krasić

Psihijatrija

Dr Dragana Krasić je specijalista neuropsihijatrije iz Niša. Posvećena je radu sa decom i adolescentima.

NišJezici: Srpski, Engleski, Nemački

Zakažite pregled

Slobodni termini za ovog lekara se ne prikazuju online, ali pregled možete zakazati na upit — kontaktiraćemo Vas radi potvrde termina.

Zatražite termin online

O lekaru

Dr Dragana Krasić je specijalista neuropsihijatrije iz Niša. Specijalistički ispit iz neuropsihijatrije položila februara 1994. godine u Nišu, a nakon toga nastavlja svoje stručno usvršavanje, posebno u radu sa mladima i decom, radeći na brojnim istraživanjima. Edukovana iz bihevioralno-kognitivne terapije 1999 u Nišu. Završila edukaciju iz psihodinamske psihoterapje 2005 u Institutu za mentalno zdravlje u Beogradu

Aktivno učestvuje na brojnim kongresima u zemlji i inostranstvu. Učesnik više seminara kao predavač u okviru kontinuiranih edukacija Medicinskog fakulteta u Nišu

Bila predavač po pozivu u okviru Užičkih dana na Zlatiboru oktobra 2007.godine

Autor i koautor mnogobrojnih radova u zemlji i inostranstvu, služi se nemačkim i engleskim jezikom

0+godina iskustva

Radno iskustvo

Klinika za mentalno zdravlje Niš

Specijalista neuropsihijatrije.

Specijalistička psihijatrijska bolnica

(1986–2003) Specijalista neuropsihijatrije.

Klinika za mentalno zdravlje i psihijatriju dece i adolescenata, KC Niš

(2003) Specijalista neuropsihijatrije.

Obrazovanje

Medicinski fakultet u Nišu

Osnovne studije.

Članstva

DEAPSA (udruzenje dečje i adolescentne psihijatrije)

Član.

Ocene i iskustva

Još uvek nema ocena.

Najnoviji članci koje je lekar objavio:

Učitaj još

Svi odgovori doktora (1658)

?
Pitanje #522002. 2. 2010.

Postovana dr krasic, hvala vam. Zao mi je sto vam nista konkretnije

Postovana dr krasic, hvala vam. Zao mi je sto vam nista konkretnije nemam reci, jer su mi samo rekli f60. Licno, voljela bih ako je ikako moguce da mi uspostavite dijagnozu, posto u vas, pogotovo kao ljekara imam povjerenja, pa i ako vas nisam srela. Nisam u mogucnosti da dodjem kod vas, u srbiju, bar za sad. A ako je moguce da mi se email-om javite, te tako uspostavimo komunikaciju, pa budem u mogucnosti da vam kazem nesto vise i odgovorim na vasa pitanja, zaista bi mi mnogo znacilo, a moju email adresu vam mogu administratori sajta dati. Predpostavljam da sam imala predispozicije, tj osobine licnosti koje su mogle uticati da se poremecaj razvije, zaista ne mogu da tvrdim. Draga doktorka, nisam ljekar, pa i ne volim sama da se lijecim, osim ako moram jer druge mi nema. Mogu vam reci neka svoja laicka zakljucivanja, kao i iskustva. Znam da sam se psihologu pa potom i psihijatru javila 2002. Kad sam na svim zivotnim poljima zakocila, nesposobna da radim, ucim, komuniciram,. . . Samoanalizom (na koju sam sama nadosla da praktikujem) sam dosla do zakljucka da su se promjene pocele javljati pocetkom 1994, neposredno posle oceve smrti. Citala sam da je posttraumatski stres tesko u nekim slucajevima dijagnostikovat, te da moze ostaviti i kao trajnu posljedicu poremecaj licnosti, a da zahtijeva lijecenje drugacije od poremecaja koji nisu produkt njegov, jer je on prica za sebe, kako sam shvatila. Da li se to i meni desilo, mislim da je bolje ostaviti strucnom licu da kaze, pa i da predlozi lijecenje. A postoji mogucnost da bas posttraumatski stres imam, ili sam imala. Oprostite mi, jako je ruzno da se ljekaru zalim na njegove kolege, ipak nekako moram sebi pomoci, i bar iznijeti svoje razloge zbog kojih se pitam da li je ta dijagnoza koju imam kompetentna. Svaka cast mojim doktorima, samo i njima se moze desiti nemar ili greska, a da su posao obavili kako treba vjerovatno ne bi imalo razloga i potrebe da vas gnjavim. Moji ljekari su lijecenje zasnivali na lijekovima, rijetkim (jednom do dva puta mjesecno) kontrolama, kad sam uglavnom plakala (jedina reakcija, uz povlacenje pred njihovom nezainteresovanoscu i nerazumijevanjem) i ukazivala sta mi smeta kod drugih, kako sam kad umjela, a cesto sam primjecivala i da su odsutni, tako da njihovo misljenje zaista ne znam ni koliko je kompetentno, tim vise sto nekad nisam ni znala da objasnim kako se osjecam, a potpitanja tesko da su i postavljali, kao da sam sa zidom pricala. Ako bih pomenula nesto sto sam procitala, saznala, prepoznala sa zeljom da i njima i sebi pomognem, dobijala sam epitet arogantne osobe, ne i odgovor da li mi je zakljucak dobar. Takodje su mi branili da citam o psihologiji i poremecajima, te se edukujem, pa na taj nacin prepoznavanjem simptoma, makar paniku kod sebe smanjim. A bila sam jako uplasena, da cu u bolnici tzv. Ludnici zavrsiti, sto im nisam smjela priznat. Moguce da sam doktorka i sama previse ocekivala od svojih ljekara, ne bjezim da sam i sama negdje pogrijesila a da i ne znam, ipak mislim da vi tu najkompetentnije misljenje mozete dati. Nagovijesteno mi je i da cu vjerovatno lijekove morati da pijem do kraja zivota. Sad sam dobro, samo je pitanje koliko ce to da traje, ako su njihova misljenja (dijagnoze) tacna. Pominjali ste da vam je bitna neverbalna komunikacija prilikom dijagnosticiranja. Koliko vam to u mojem slucaju moze pomoci, neznam. Posto od malena razvijam samokontrolu, kako bi se sto ljepse ponasala prema drugima, i svoje emocije zadrzavala za sebe, tako da. . . Npr. Osjecam razdrazljivost, ali je uspjesno ne pokazujem, i prilicno dugo me treba provocirat, da bi odreagovala ili pokazala da su me naljutili, ili mi nesto nije po volji, a da to radim bez razmisljanja, automatski, osim ako sama odlucim suprotno. Draga doktorka, zaista sam mnogo radila na sebi, namjeravam i da nastavim, samo je mnogo lakse kad strucnjak kaze sta i kako da mijenjas, vodi i usmjerava, nego kad sam sebi izigravas psihoterapeuta, a da u toj oblasti nemozes sebe ni amaterom nazvati. A vi usmjeravate ljude, koji vam se obrate. Hvala vam jos jednom. Ako ste u mogucnosti da me kontaktirate, mnogo ce mi znaciti. Kao i vase misljenje, tj dijagnoza, vjerovali mi ili ne. S dubokim postovanjem,
Dragana Krasić
Dragana KrasićSpecijalista neuropsihijatrije
Zakažite
Poštovana,
Neosporno ste pametna osoba i posvecena sebi i analiticki orjntisana, sto je vasa vrednost, prednost, a nekada i problem, jer nekada moramo videti i druge, ogledati se u njima, uputiti im emocije. Dobra kontrola ne znaci samo posto-poto skloniti i sakriti emocije od drugih. One se prepoynaju i prerusene, pa se tumace''preruseno'' sto dovodi do nerazumevanja prema vama, a vas u poziciju garda ili neprijateljstva. Nepoverljivi ste, jako povredljivi, otvorite se, obojite problem bojama kohje su takve kakve jesu, vi vredite takvi kakvi jeste!

dr d. Krasic
Pozdrav
?
Pitanje #521852. 2. 2010.
Dragana Krasić
Dragana KrasićSpecijalista neuropsihijatrije
Zakažite
Poštovani,
Nemam tacne podatke o tome, ali je sigurno da su promene sredine svima teske a starijim ljudima mozda vise, jer ih na to natera neophodnost situacije tipa egzistencijea ne neko motiv koji bi nudio obecanja i nadu za zadovoljenjem niya drugih motiva socijalnih, psihickih, a ne samo egzistencijalnih.

dr d. Krasic
Pozdrav
?
Pitanje #520481. 2. 2010.
Dragana Krasić
Dragana KrasićSpecijalista neuropsihijatrije
Zakažite
Poštovani,
Dobro ste definisali i shvatili problem. Zato je i potrebno da se javite psihijatru, jer lek postoji i sve se moze resiti, a odlaganjem ga produbljujete i otezavate svoju funkcionalnost

dr d. Krasic
Pozdrav
?
Pitanje #520351. 2. 2010.

Imam 26 godina i nažalost već 5 godina "nekvalitetnog" života. Da se

Imam 26 godina i nažalost već 5 godina "nekvalitetnog" života. Da se slikovito izrazim crni oblak iznad glave me ne napušta. Sve je počelo tamo nekad krajem 2004. Godine kad sam zapao u neku vrstu paničnog napada, koje su obilježili svakojaki strahovi vezani za moju fizičku egzistenciju. Naravno obratio sam se psihologu, te pomoću serije razovora (savjetovanja) na neki način se uspio "otresti" od tog stanja. Ali sudeći po stanju u kojem se danas nalazim ne potpuno. Naime, tek što sam se riješio strahova od nekih eventualnih opasnosti izvana po moju fizičku pojavnost (kada sam se prestao bojati pojava iz vanjskog svijeta zbog sebe, zbog svog golog života i zdravlja) , nekim automatizmom se pokrenuo (početkom 2007.) strah od štetnog djelovanja mene na druge (naravno u fizičkom smislu) . Dakle, počeo se javljati neki neobjašnjivi strah od toga da nekoga ne ozlijedim. Skoro da sam počeo gledati na to hoću li mrava zgaziti. Počeo sam analizirati svaki svoj čak i najmanji kontakt (dodir) sa ljudima. Obazirati se oko sebe da koga ne taknem čak i kada sam sam na cesti i sl. Sve se to opet i nekako moglo trpjeti, dok se napokon nije dogodio jedan sitni događaj na koji 99% ljudi ne bi ni trunčicu pažnje poklonilo, sitacija kada sam sa jednim 13-godišnjakom u jednoj sportskoj igri ostvario malo izraženiji fizički kontakt, kada sam pomislio da sam ga udario u testise i kada će na posljetku moj strah dobiti svoj krajnji izraz. Dečku nije bilo ništa, samo nekoliko sekundi poslije nastavio se igrati kao da ništa nije ni bilo. Ali ona njegova prva reakcija imitacije bola (u šali) , mi je sledila krv u žilama, bacila me u odsutnost, postavljanje milijuna pitanja bez odgovora, da li je išta bilo i tako u nedogled, ponovno i ponovno jedno te isto pitanje: “da li je išta bilo? ” to traje jako dugo, skoro pune tri godine susrećem tog sada već dečka od 16 i pol godina i gledam da li sam mu tjelesnu štetu koja će ga pratiti cijeli život, tj. Da jednoga dana kada dođe vrijeme za to postane roditelj, premda kao što sam gore napisao za to nema nikakvog osnova. Ali, ni to nije sve. Počeo sam se sam boriti protiv svog grizodušja, vjerojatno na pogrešan način… počeo provoditi sate i sate, dane i dane, sada već mjesece i mjesece istražujući po internetu po svom mogućem znanju i tipovima ozljeda testisa, ne bi li našao dokaz da stvarno nisam napravio ništa. Istraživao sam toliko da kad bi bilo moguće polagati predmet urologija bih sigurno zaradio čisto 5. Od tada skoro svaki kontakt sa muškom osobom kontroliram do kraja, čisto iz straha da ne bih napravio još jedan novi slučaj, jer i ovaj jedan me je dotukao više nego dovoljno, počep fizikalnim formulama računati težinu svakog kontakta i hrabriti se: “aha, dobro je ovaj kontakt bi bio nedovoljan za nanošenje ozljede, zato što je dosta manji od 50 kg koliko je potebno da bi se to napravilo”, itd. I u svom tom bunilu, sa svim tim teretom opet nekako sam uspio i studij uspiješno privesti kraju, ali ne znam ni sam kako, odraditi pripravnički staž od godinu dana, ni sam ne znam kako. Istrošen sam. Prijatelji oko mene to ne primjete, ne primjete da me nešto ipak mori, ja sam i dan danas za sve njih njihov dobroćudni div. Evo prvi put nakon toliko vremena da uspijem sročiti problem na jednu stranicu. Nije mi nimalo zgodno priznati sve te pikanterije, ali već sama pomisao da mogu na ovaj način podijeliti svoj problem i to sa stručnom osobom je već dobra stvar. Što mi je činiti? Unaprijed veliko hvala! Srdačan pozdrav!
Dragana Krasić
Dragana KrasićSpecijalista neuropsihijatrije
Zakažite
Poštovani,
Dobro je sto ste srocili i pokrenuli tok unutrasnjeg govora put spolja, pa makar to bilo na "papiru''. Ocigledno je da ste visoko inteligentna i moralna osoba sa svojim slabim mestima i ranjivim tackama, kroz koje bi probila slabost koju tesko mozete prihvatiti, nauceni da budete, dobri, ispravni, da ispoljavate negativne emocije, ljutnju ili agresiju, zivite kao dobri ''meda '', koji sve moze razume, i koji mora da bude voljen, a to moze samo ako je dovoljno dobar i nikada ne pokaze da u njemu postoji nesto sto to nije. Stanite, sacekajte, pa mogu vas voleti i kad se naljutite i izvicete! Agresija zivi u coveku normalno i ako se kumulira i ne nadje se nacin njene obrade, odvaja se od misli i sebe, pocinje da nas muci iz nesvesnog stanovista, sto nam otezava funkcionisanje svojom pretnjom i iyayiva strahove. Vi posedujete agresiju kao i drugi i suocite se sa njom, to ne znaci da ste los covek i da cete njome nauditi nekom. Ona se moze usmeriti ina pozitivne akcije ako je prepoznamo

dr dragana krasic
Pozdrav

Pitajte doktora

Imate nedoumicu u vezi sa svojim zdravljem? Postavite pitanje i dobijte odgovor lekara u najkraćem roku.

Dozvoljeni formati: JPG, PNG, WebP, PDF, DOC, DOCX. Maks. 10MB po fajlu.

Na ovu email adresu ćemo vam poslati odgovor i uputstvo za praćenje statusa.

Stetoskop Gazette

Prijavite se na Stetoskop Gazette

Mesečni bilten o zdravlju, inovacijama i svemu aktuelnom u medicini.

Pozovite nas i zakažite pregled

063 / 687 - 460