Prvo načelo ajurvede
Drugo načelo ajurvede
vata (kombinacija elemenata vetra i vazduha),
pitta (vatra i voda) i
kapha (voda i zemlja).
U vreme rođenja svako dobija neke vrednosti od sve tri doše, ali tačna proporcija varira od čoveka do čoveka. Ova proporcija određuje psihofiziološki tip. Postoji 10 klasičnih tipova dobijenih kombinacijom tri doše.
Tri doše su dalje podeljene u brojne subdoše koje su smeštene u određenim delovima tela i imaju određene funkcije. Neravnoteža doša i subdoša narušava normalne funkcije i odgovorna je za razne bolesti. Pošto različiti podtipovi doša i njihovih kombinacija utiču na različite organe i sisteme organa, lekar može da poveže ajurvedsku dijagnozu sa klasifikacijom bolesti u alopatskoj medicini.
Vata doša predstavlja kretanje i tok. Fiziološki, ona reguliše disanje, cirkulaciju i neuromuskularnu aktivnost. Neravnoteža vate stvara bolesti nervnog sistema, hronični bol, srčane aritmije, reumatične probleme, konstipaciju, anksioznost, nesanicu.
Pita doša upravlja svim metaboličkim procesima, razmenom energije i varenjem. Neravnoteže pite stvaraju čir na želucu, visok krvni pritisak, upalne bolesti creva, kožne bolesti i alergijske reakcije. Neravnoteže pite su odgovorne za bes, zavist i ljubomoru.
Kapha doša predstavlja strukturu, koheziju i ravnotežu fluida. Neravnoteže kaphe stvaraju bolesti respiratornog sistema, sinusitis, dijabetes, gojaznost, arterosklerozu i tumore. Neravnoteže kaphe takođe su odgovorne za osećanja vezanosti i pohlepe.
Treće načelo ajurvede
Ovim načelom se u ajur-vedi obavlja terapija na način da se smanjuje ono čega ima previše i povećava ono čega ima premalo. Samo ravnotežom svih fluida, odnosno pet elemenata telo funkcioniše skladno i čoveku omogućuje urbani život.
Mentalni i fizički faktori pacijenta
Princip biološke individualnosti zauzima centralno mesto u ajurvedskoj dijagnozi i terapiji. Ajur-veda naglašava lične faktore bolesnika, a posebno neravnotežu koja nastaje usled narušavanja homeostaze ili imunološkog mehanizma kao osnovne faktore u etiologiji bolesti. Važnu ulogu igraju mentalni i emotivni faktori, za koje se smatra da su kritični za razvoj ovih neravnoteža.
Kod pregleda pacijenta, lekar uvežban u ajur-vedi uzima u obzir prisutnu patologiju a takođe i konstelaciju jedinstvenih psihofizioloških osobina koje čine tu osobu.
Poznavanje psihofiziološkog tipa može pomoći alopatskom lekaru da odredi postojeće neravnoteže i predvidi rizik od budućih bolesti. Lekar povezuje oboje – ajurvedske i alopatske nalaze i zatim razvija tretman ili plan prevencije integrišući oba modela.








