Povratak na sva pitanja
Zakažite pregled
?
Objavljeno: 27. avgust 2009.Oblast: Dečija i adolescentna psihijatrija
Postovani, imam sina od 4 godine koji ne zeli da vrsi veliku
Postovani, imam sina od 4 godine koji ne zeli da vrsi veliku nuzdu na wc zolji. Normalni piski na wc solji, ali ne zeli da kaki, vec to jos uvijek radi u pelenu. U posljednje vrijeme smo primijetili da vise uopste ne trazi ni pelenu, vec na nase insistiranje prihvati da mu je stavimo. Probali smo i sa nosom (raznih oblika i dezena) , obecavali nagrade i gracke koje posebno zeli, ali nista ne vrijedi. Sada ne zeli da se o tome prica, ne prihvata ni nagrade, a primijetili smo da ponekad ne zeli ni da piski (valjda ga to tjera da kaki, pa da ne bi morao) . Napominjem da ga nikad nismo prisiljavali da ide na nosu, i stariji sin je imao skoro 3, 5 godine kada je krenuo, ali je ovo vec zabrinjavajuce. Znaci, on nema nikakvih fizioloskih problema, nema tvrdu stolicu, ne boli ga stomak i sl. Interesuje me da li je u pitanju neki psihicki problem i sta da radimo u tom slucaju. Hvala!
Miodrag Stanković
Specijalista dečije i adolescentske psihijatrije
Poštovana,
Problemi pražnjenja kod dece tog uzrasta mogu poticati od nekoliko uzroka, ali vašim pismom većina se može isključi i problem svesti na neadekvatnu obuku (učenje na higijenu) . Prvo, treba krenuti sa psihoedukacijom deteta, što podrazumeva nabavku prilagođene literature o problemu, a za njegov uzrast odgovarajuća bi bila knjižica "miško ukakanko". Drugo, trebate prestati sa pogrešnim metodama uslovljavanja (kod vas je prvo nagrada, pa onda uslov na ponašanje, što nije dobro jer mozak ne uči po tim principima, več po principu konsekvenci, tako da kada vi nagradite po principu: "evo mi smo tebi kupili ovo a sada ti za nas učini ovo" ne funkcioniše na tom uzrast, jer tehnički gledano, vi nagrađujete prethodno ponašanje. Dakle, ako on prkosi i odbija a vi ga tada podmićijete, to suštinski za mozak jeste učenje da posle protivljenja ide nagrada. Ako postavite prvo uslov na ponašanje a nakon ispunjenja uslova nagradite, onda takav redosled ima smisla. Vi možete pomoći tako što ćete 15-20 minuta nakon obroka stavljati dete na šolju (jer se tada podstiče gastrokolični refleks) , a da biste to što bezbolnije izveli potrebno je da steknete malo "kredita" ore toga provođenjem zajedničkog vremena u igri, poohvaljivanju drugih ponašanja koje dete ispoljava. Potrebno je malo upornosti i doslednosti, kako biste izbegli dva rizika. Prvi, problem regulacije pražnjenja, a instrumentalizacije vašeg ponašanja (da pražnjenje postane način na koji dete kontroliše ponašanje roditelja) za sada toliko.
Pozdrav
Problemi pražnjenja kod dece tog uzrasta mogu poticati od nekoliko uzroka, ali vašim pismom većina se može isključi i problem svesti na neadekvatnu obuku (učenje na higijenu) . Prvo, treba krenuti sa psihoedukacijom deteta, što podrazumeva nabavku prilagođene literature o problemu, a za njegov uzrast odgovarajuća bi bila knjižica "miško ukakanko". Drugo, trebate prestati sa pogrešnim metodama uslovljavanja (kod vas je prvo nagrada, pa onda uslov na ponašanje, što nije dobro jer mozak ne uči po tim principima, več po principu konsekvenci, tako da kada vi nagradite po principu: "evo mi smo tebi kupili ovo a sada ti za nas učini ovo" ne funkcioniše na tom uzrast, jer tehnički gledano, vi nagrađujete prethodno ponašanje. Dakle, ako on prkosi i odbija a vi ga tada podmićijete, to suštinski za mozak jeste učenje da posle protivljenja ide nagrada. Ako postavite prvo uslov na ponašanje a nakon ispunjenja uslova nagradite, onda takav redosled ima smisla. Vi možete pomoći tako što ćete 15-20 minuta nakon obroka stavljati dete na šolju (jer se tada podstiče gastrokolični refleks) , a da biste to što bezbolnije izveli potrebno je da steknete malo "kredita" ore toga provođenjem zajedničkog vremena u igri, poohvaljivanju drugih ponašanja koje dete ispoljava. Potrebno je malo upornosti i doslednosti, kako biste izbegli dva rizika. Prvi, problem regulacije pražnjenja, a instrumentalizacije vašeg ponašanja (da pražnjenje postane način na koji dete kontroliše ponašanje roditelja) za sada toliko.
Pozdrav
Ovaj odgovor je pružen u informativne svrhe i ne zamenjuje direktan pregled kod lekara.
Dodajte Vaš komentar ili iskustvo
Podelite svoje mišljenje ili postavite dodatno pitanje vezano za ovu temu.
O lekaru
Mr sci. dr Miodrag Stanković, je specijalista dečije i adolescentne psihijatrije i porodični psihoterapeut. Radi u Dnevnoj bolnici za decu i omladinu Klinike za zaštitu mentalnog zdravlja i neuropsihijatrijurazvojnog doba Kliničkog centra u Nišu.
Oblasti medicine (Medicinska Ekspertiza):
- Psihijatrija
- Dečija psihijatrija
Vaša privatnost
Anonimno i bezbedno
Sva pitanja na portalu su potpuno anonimna. Vaši lični podaci i email adresa nikada se ne objavljuju javno.
Odgovoreno
Lekar je odgovorio na ovo pitanje