Izgled
Hemijski sastav
Način upotrebe
Za intravenozno uzimanje heroina potreban je špric, limunska kiselina za razređivanje smese, kašika ili metalni čep sa flaše i upaljač za zagrevanje smjese. Narkomani se najčešće bodu u venu na ruci, ali kako sumnjičavost okoline raste, tako i narkoman nalazi sve čudnija mesta na telu kao npr. u nogu, među nožne prste, u dojku, pod jezik, u prepone, u vrat. Zavisno od količine uzete droge, efekti heroina traju od tri do šest sati.
Efekat
Prva faza (flash) je kratkog trajanja. Odlikuje se početnom snažnom euforijom, osećajem topline i blagostanja uz ubrzane otkucaje srca. Obeležava je i kutani erotizam, orgazam u trenutku aplikacije droge – flash. Osećaj euforije može biti praćen crvenilom kože, suvim ustima i otežalim ekstremitetima, kao i mučninom, povraćanjem i svrabom.
Nakon početnih efekata, korisnici ulaze u drugu fazu (stondiranje) i narednih su nekoliko sati pospani, uz prijatan umor sa meditacijama. Mentalne funkcije su zamagljene efektima heroina na centralni nervni sistem. Srce sporije kuca. Disanje je opasno usporeno, što ponekad može dovesti do smrti.
Treću fazu karakteriše ulazak u san, a posle buđenja nastupa umor, odsustvo motivacije, depresivnost, teskoba, strah uz neodoljivu želju za ponovnim uzimanjem heroina.
Nakon uzimanja heroina zenice su znatno smanjene, a kapci poluzatvoreni (kao pri iznenadnom susretu s jakim svetlom), oči mutne i vodenaste, neprestano češkanje zbog svraba, bledilo lica, tužan izgled lica, težak usporen i monoton govor, često nerazumljiv izgovor reči. Osoba 'nafiksana' heroinom ima oborenu glavu kao da se uspavljuje, neprestano pripaljuje cigarete koje ne ispuši nego ih pusti da gore prosipajući uokolo pepeo, paleći odeću i posteljinu. Redovno nema apetita, ali oseća neverovatnu želju za slatkišima, pudinzima, kremama, čak toliko da šećer jede kašikom.
Kod svakog uzimanja heroina postoji rizik od predoziranja, jer se čistoća i količina droge ne može tačno znati. Heroin ima najjače svojstvo stvaranja zavisnosti, psihičke i fizičke, poznato do danas.
U 97% korisnika zavisnost se javlja u roku kraćem od dvadesetak dana redovne upotrebe.
Prestanak upotrebe kod zavisnika dovodi do pojave apstinencijalnog sindroma čije simptome zavisnici opisuju kao najsličnije teškom gripoznom stanju: malaksalost, nemir, strah, bolovi u mišićima i kostima, insomnija (nesanica), dijareja (proliv), povraćanje, znojenje, groznica praćena ježenjem kože (“cold turkey”), grčevi u mišićima. Dužim uzimanjem javlja se tolerancija na uneseni heroin što tera korisnika da upotrebljava sve veće doze uz koju se javlja malaksalost, uznemirenost, gubitak energije i ambicija što stimuliše uzimanje većih doza.
Usled korišćenja heroina javljaju se digestivne smetnje (hronična zatvorenost), gubitak apetita i telesne težine, sterilnost i impotencija, Gubi se interes za sve aktivnosti, a sva (preostala) energija usmerava se na nabavku i uzimanje nove doze.
Dugotrajna upotreba heroina uzrokuje mnoge štete, koje ne moraju biti povezane sa drogom. Često dolazi do velikih socijalnih problema, koji su posledica trošenja ogromnih iznosa novca (korisnici koji su stekli zavisnost iniciraju svoju dozu 2-4 puta dnevno), a i do zanemarivanja ishrane i ostalih uslova života, što može biti uzrok mnogim bolestima. Opšte posledice dugotrajne zavisnosti su emotivno, fizičko, psihičko i socijalno propadanje i gubitak interesa za bilo kakvu komunikaciju ili aktivnost osim nabavljanja droge. Osim korišćenja nečistih igala i ostalog pribora za injiciranje, i seksualni odnosi bez zaštite doprinose prenošenju zaraznih bolesti: hepatitisa B i C, AIDS-a, tetanusa i drugih.







