Giht je metaboličko oboljenje koje se
manifestuje pojavom akutnog
artritisa sa recidivima, pojavom tofusa
i kod nelečenih bolesnika pojavom hronične uratne artropatije. Bolest
je posledica taloženja kristala mononatrijum - urata. Takođe je prisutna
i hiperuratemija i hiprurikemija. U pojedinim slučajevima nastaju i
bubrežni kamenci ili taloženje urata u srži bubrega.
Ova bolest se deli u dve kategorije:
Ova bolest se deli u dve kategorije:
- primarni giht, nastaje kao posledica hiperuratemije nepoznate ili genetske prirode
- sekundarni giht, nastaje zbog hiperuratemije poznate etiologije
Učestalost
Od ove bolesti uglavnom obolevaju muškarci,
što potvrđuje i podatak da samo 5% žena oboli od gihta i to najčešće
u menopauzi. Kod muškaraca bolest se najčešće javlja tek nakon četvrte
decenije života.
Uzrok nastanka
U velikom broju slučajeva uzrok nastanka
ovog metaboličkog poremećaja je nepoznat. Kristali koji se gomilaju
su soli mokraćne kiseline, koja u organizmu nastaje kao krajnji produkt
metabolizma purina. Purini nastaju iz hrane, metabolizma nukleinskih
kiselina u ćelijama ili biološkom sintezom. Nagomilavanje soli mokraćne
kiseline nastaje ili zbog povećanog stvaranja ili smanjenog izlučivanja.
Kod većine bolesnika oba uzroka u poremećaju metabolizma su prisutna.
Klinička slika
Giht počinje naglo, obično u toku noći,
sa izuzetno jakim
bolom u zglobu, toliko jaki da bolesniku i dodir pokrivača
pobuđuje izrazitu bolnu senzaciju. Najčešće je zahvaćen samo jedan
zglob, obično
zglob nožnog palca, mada izuzetno bolest može početi
i na dva ili više zglobova. Oboleli zglob daje jasnu sliku zapaljenskog
artritisa, gde dominira
otok, zategnuta, sjajna koža, jako crvene boje.
Ponekad se zbog inflamatornog procesa u zglobu, javlja i povišena telesna
temperatura i drhtavica. Ovaj zapaljenski proces traje do dve nedelje,
a nakon toga potpuno prolazi. Kulminaciju dostiže u prvih 24 sati.
U toku faze mirovanja bolesti, bolesnik nema nikakve zglobne tegobe,
ali je prisutna hiperuratemija. Bolest se ponovo javlja unutar prve
godine od prvog ataka i obično zahvata isti zglob kao prethodni put.
Postoje određeni faktori koji ubrzavaju ili podstiču ponovno pojavljivanje gihta. To su pre svih gurmanski obrok i konzumacija alkohola, a naročito uzimanje hrane bogate purinima (riba, iznutrice). U nekim slučajevima kao provocirajući faktor mogu biti i hirurška intervencija, uzimanje nekih lekova (salicilati i salidiuretici), naglo mršavljenje, povrede, itd. Ako se giht pravilno terapijski ne tretira, vremenom prelazi u hronični oblik koji se karakteriše pojavom potkožnih i kostnih tofusa, kao i hronične uratne artropatije.
Tofusi predstavljaju karakterističnu izbočinu na koži, nastalu uled višegodišnje nelečene bolesti, a kao posledica taloženja urata u hrskavici, sinoviji zglobova, tetivama, šaci, prstima šake, kolenima, pa čak i na ušnim školjkama. Tofusi su karakteristične bele kvržice, koje mogu ulcerisati i tada se iz njih luči beličasta masa urata. Oko 20% bolesnika ima prisustne bubrežne kamenčiće. Uratna nefropatija se obično ispoljava tek nakon nekoliko godina bolesti i u početku je praćena blagim simptomima, ali kasnije napreduje i dovodi do bubrežne insuficijencije, koja je uzrok smrti oko 25% bolesnika sa gihtom.
Postoje određeni faktori koji ubrzavaju ili podstiču ponovno pojavljivanje gihta. To su pre svih gurmanski obrok i konzumacija alkohola, a naročito uzimanje hrane bogate purinima (riba, iznutrice). U nekim slučajevima kao provocirajući faktor mogu biti i hirurška intervencija, uzimanje nekih lekova (salicilati i salidiuretici), naglo mršavljenje, povrede, itd. Ako se giht pravilno terapijski ne tretira, vremenom prelazi u hronični oblik koji se karakteriše pojavom potkožnih i kostnih tofusa, kao i hronične uratne artropatije.
Tofusi predstavljaju karakterističnu izbočinu na koži, nastalu uled višegodišnje nelečene bolesti, a kao posledica taloženja urata u hrskavici, sinoviji zglobova, tetivama, šaci, prstima šake, kolenima, pa čak i na ušnim školjkama. Tofusi su karakteristične bele kvržice, koje mogu ulcerisati i tada se iz njih luči beličasta masa urata. Oko 20% bolesnika ima prisustne bubrežne kamenčiće. Uratna nefropatija se obično ispoljava tek nakon nekoliko godina bolesti i u početku je praćena blagim simptomima, ali kasnije napreduje i dovodi do bubrežne insuficijencije, koja je uzrok smrti oko 25% bolesnika sa gihtom.
Dijagnoza
Za postavljanje dijagnoze koristi se
karakteristična klinička slika i nalaz povišenih vrednosti mokraćne
kiseline u krvi i urinu.
Lečenje
Terapijski pristup bolesti kreće se
u dva pravca. Lečenje artritisa i lečenje hiperuratemije. Neophodno
je što ranije započeti tretman artritisa, zbog zapaljenskog procesa
u zglobovima, i u slučaju pravovremene terapije bolest se brzo smiruje.
Medikamentozno se primenjuju nestereoidni antiinflamatorni reumatici
u maksimalnoj dozi, najčešće indometacin u vidu kapsule i to 200
mg dnevno podeljeno u tri ili četri doze. Preporučuje se uvođenje
u terapijski tretman specifičnog preparata za gihtični artritis, kolhicina.
Kolhicin se u vidu tableta daje 0,5 mg na 1-2 sata do smirenja artritisa ili do pojave gastrointestinalne intolerancije, ali ne više od 8 puta dnevno. Svim obolelim od gihta preporučuje se pravilan higijensko-dijetetski režim, sa akcentom na smanjenje masti, hrane bogate purinom i alkohola. Takođe se savetuje što veći unos tečnosti, kao prevencija nastanka bubrežnih kamenčića. U težim oblicima bolesti preporučuje se uključivanje u terapiju lekova koji koriguju metabolički poremećaj (urikozurici i urikosupresori). Dugoročno uzimanje ovih lekova koriguje hiperuratemiju, sprečava ponovni nastanak artritisa i stvaranje hroničnih promena. Ukoliko postoje tofusi, dovode do njihovog rastvaranja i nestanka. Terapija gihta traje čitavog života.
Kolhicin se u vidu tableta daje 0,5 mg na 1-2 sata do smirenja artritisa ili do pojave gastrointestinalne intolerancije, ali ne više od 8 puta dnevno. Svim obolelim od gihta preporučuje se pravilan higijensko-dijetetski režim, sa akcentom na smanjenje masti, hrane bogate purinom i alkohola. Takođe se savetuje što veći unos tečnosti, kao prevencija nastanka bubrežnih kamenčića. U težim oblicima bolesti preporučuje se uključivanje u terapiju lekova koji koriguju metabolički poremećaj (urikozurici i urikosupresori). Dugoročno uzimanje ovih lekova koriguje hiperuratemiju, sprečava ponovni nastanak artritisa i stvaranje hroničnih promena. Ukoliko postoje tofusi, dovode do njihovog rastvaranja i nestanka. Terapija gihta traje čitavog života.
Prognoza
U slučaju da se bolest javi kod mladih
osoba, prognoza je lošija, jer su ponovni ataci bolsti čestiji, vrednosti
uratemije više, češći su tofusi i promene na bubrezima, a ako se
bolest ne leči dolazi do nastanka invaliditeta. Od pre pola decenije
od kada se u terapiju uvode novi lekovi koji smanjuju količinu mokraćne
kiseline u krvi, broj bolesnika sa hroničnim promenama je u stalnom
padu, a takođe je u stagnaciji i broj bolesnika koji umiru zbog oštećene
funkcije bubrega.
Jovana i mene isto zanima otac ima na svakih 10 dana napade a pije alopurinol,sada ne znam da li za vreme napada sme da pije ili ne
Postovanje, moj otac je vec par meseci na terapiji Alopurinolom 100mg, pored toga pije i Valsacombi 80mg/12,5mg ujutru i Valsacor 80 mg uvece. Međutim, na 10 ak dana ima ponovljene napade gihta, molim vase misljenje, da li su ovi lekovi kompatabilni sa Alopurinolom? Hvala
Poštovani, vučem giht već 6 - 7 godina i ne koristim lek Aluporinol koji mi je prepisan. Mokraćna kiselina u krvi je konstantno iznad normale oko 450 do 500. Napad osetim 2 dana ranije kao neki čudan osećaj u skočnom zglobu. Tada krenem da koristim lek ali naravno kasno. Kontrolisao sam bubrege više puta i za sada osim peska koji je prisutan nema ozbiljnijih problema. I da, zaključak jeste da kada je jetra opterećena npr. kontinuiranim unosom crvenog mesa, iznutrica i prerađevina (salama, kobasica, pršuta...) pasulja, mahunarki generalno, belog vina ili neke druge vrste alkohola često sledi napad gihta. Da bolan je i prva nedelja je prilično bolna a u sledećoj nedelji se povlače simptomi. Ono što sam primenjivao jeste hlađenje upaljenog zgloba, nakon 3 dana masaža zgloba (malo jača do suza kako bi se razbili kristali nahvatani na kostima i tetivama), prvo se drži led oko pola sata, zatim se vrši masaža Voltaren gelom koji greje i otvara pore a zatim utrljavanje Biofreeza par minuta. Ono što je jako važno jeste i da se sve vreme napada kao što je spomenuto u tekstu, pije što više tečnosti i da se ekstremitet zahvaćen gihtom drži podignut što je duže moguće a posbno noću tokom sna kako bi ujutru bilo lakše. Eto toliko od mene i definitivno mora da se menja način života a posebno ishrane (što više povrća, meso belo pileće, bela riba a što manje crvenog mesa i iznutrica). Držte se i probajte sa menjanjem dok ne dodjemo do tačke gde je povratak na normalu mnogo teži.
Vaš komentar nam je veoma dragocen, molimo upišite ga ovde
Bolesti