Postovana doktorice krasic, mila ovdje, nadam se da ce te me se

Postovana doktorice krasic, mila ovdje, nadam se da ce te me se sjetiti. Dugo se nisam javljala, naime bila sam dugo u bolnici i komisija me poslala na obradu za penziju. Nakon mnogo pretraga i nalaza konačno misljenje specijalista je f32. 2 i e07, imam neke velike cvorove u stitnoj zlijezdi. Imam krize sve češće ičešće i konačna slika kako su mi napisali na otpusnom pismu je: teska depresija sa suicidnim epizodama. Ja se zaista lose osjecem, sad sam dobro a za pola sata padnem u krizu i to traje satima, nemogu sebi pomoci pijem lijekova 4 vrste, muz mi daje sve na vrijeme ja neznam sta mi daju nesmiju mi dati, sin mi pruza veliku podrsku evo on i pise vama pismo zajedno sa mnom pokusavam bit razumna ali to kratko traje. Ja nemogu izaci ni druziti se sa prijateljima nemogu gledati ulicom da majke setaju sa svojim cerkama a moje mile nema nemogu to je jace od mene. Nekad upratim da oko mene nesto sapucu i kazu da meni nema pomoci. Nemogu preboliti nemogu normalno misliti, sad bi joj u martu bilo 18 punih godina i moje ce srce puknuti na taj dan. I ja samo o tome mislim da sto prije dodje taj dan da se ponovo sastanem s njom na onom svijetu. Doktorice ja sam sin, molim vas pomozite mi dajte mi savjet kako da pomognem mami uzasno pati, molim vas. Seke nema a ja nemogu je zamjeniti one su bile i vise od majke i kcerke zaista.