Poštovana dr. Krasić, mila ovdje. Nisam se dugo javljala jer sam bila

Poštovana dr. Krasić, mila ovdje. Nisam se dugo javljala jer sam bila u bolnici. Ipak su me smjestili u bolnicu. Užas jedan kako mi je bilo, jedva sam izdržala, ali ipak mi je doktor i načelnik odjela izašao u susret i pustio me kući na vikend. Pošto u našoj bolnici nema nikakav poseban odjel za slučajeve kao što je moj osim za totalno psihičko poremećene pacijente puštaće me kući čim primjete da nemogu više izdržati a ipak mi je potrebna njihova pomoć. Predložili su mi da sa bebom ipak sačekam dok se malo neustabilim i ne budem stabilnija u svakom pogledu. Od terapije mi daju apaurin ujutro i popodne po 5mg. A uveče 10mg. Deprosel 1 ujutro i bosnvl 2 puta na dan. Nemam nekih posebnih razgovora sa psihijatrom i samo me ošamuti i ja bezvoljno ležim i plačem. Kriterij bolnice je da nema korištenja mobitela ni telefona, posjete su ograničene vrlo kratke, ja ću poludjeti ako me budu držali dugo jer neznam gdje mi je sin jel sve u redu, a to mi je najvažnije da sa sinom što više kontaktiram. Neću moći dugo tako jer gubitkom nje izgubila sam volju i da se borim za sve a takvim liječenjem u bolnici padam u još veću dubiozu i neće mi tako vratiti volju za životom. Ja se zaista borim sama sa sobom zbog svog sina a ovako neću moći izdržati. Recite mi dali ću moći savladati bol i tugu liječeći se u takvim uslovima. Izdržaću samo radi tog protokola i papirologije ali vjerujem da mi vaši savjeti mogu više pomoći. Unaprijed vam se zahvaljujem i pozdravljam.