Stetoskop
Stetoskop
Dragana Krasić

Dr Dragana Krasić

Psihijatrija

Dr Dragana Krasić je specijalista neuropsihijatrije iz Niša. Posvećena je radu sa decom i adolescentima.

NišJezici: Srpski, Engleski, Nemački

Zakažite pregled

Slobodni termini za ovog lekara se ne prikazuju online, ali pregled možete zakazati na upit — kontaktiraćemo Vas radi potvrde termina.

Zatražite termin online

O lekaru

Dr Dragana Krasić je specijalista neuropsihijatrije iz Niša. Specijalistički ispit iz neuropsihijatrije položila februara 1994. godine u Nišu, a nakon toga nastavlja svoje stručno usvršavanje, posebno u radu sa mladima i decom, radeći na brojnim istraživanjima. Edukovana iz bihevioralno-kognitivne terapije 1999 u Nišu. Završila edukaciju iz psihodinamske psihoterapje 2005 u Institutu za mentalno zdravlje u Beogradu

Aktivno učestvuje na brojnim kongresima u zemlji i inostranstvu. Učesnik više seminara kao predavač u okviru kontinuiranih edukacija Medicinskog fakulteta u Nišu

Bila predavač po pozivu u okviru Užičkih dana na Zlatiboru oktobra 2007.godine

Autor i koautor mnogobrojnih radova u zemlji i inostranstvu, služi se nemačkim i engleskim jezikom

0+godina iskustva

Radno iskustvo

Klinika za mentalno zdravlje Niš

Specijalista neuropsihijatrije.

Specijalistička psihijatrijska bolnica

(1986–2003) Specijalista neuropsihijatrije.

Klinika za mentalno zdravlje i psihijatriju dece i adolescenata, KC Niš

(2003) Specijalista neuropsihijatrije.

Obrazovanje

Medicinski fakultet u Nišu

Osnovne studije.

Članstva

DEAPSA (udruzenje dečje i adolescentne psihijatrije)

Član.

Ocene i iskustva

Još uvek nema ocena.

Najnoviji članci koje je lekar objavio:

Učitaj još

Svi odgovori doktora (1658)

?
Pitanje #2677315. 4. 2009.

Poštovana, Moj muž (50 godina) pati od depresije već 10 godina. Živimo

Poštovana,
Moj muž (50 godina) pati od depresije već 10 godina. Živimo u Severnoj Americi. Bio je kod raznih lekara, psihologa i psihijatara, i dijagnoze su bile različite: sve od psihomatskog stanje do hronične depresije. Poslednja dijagnoza je endogena depresija, sa povećanom senzitivnošću (osjetljivost na zvuk, dodir, jako svetlo). Zaključak je bio da izlečenje nije moguće, ali da se može pomoći antidepresivima (za poboljšanje raspoloženja) i antipsihoticima (zbog preosetljivosti na stres). Probao je lečenje sa više vrsta lekova (ssri, mao, litium, zypraxa). Ssri su delovali dobro prvih par meseci, ali se onda opet vraćao na staro stanje. Zypraxa kao antipsihotik ga je činila još više razdražljivim i ljutim. Od velike upotrebe lekova je dobio masnu jetru, pa je lečenje lekovima morao da prekine. Prošao je i kognitivnu terapiju, koja mu je pomogla da promeni način shvatanja problema, ali simptomi su ostali isti. Njegovi simptomi su: česte glavobolje, bolovi u leđima i vratu, loše raspoloženje, umor, razdražljivost, sve mu pretstavlja problem i daje stres, potrebno mu je da bude sam i da se psihički odmori, izbegava drustvo. Mora da se psihički pripremi ako treba da popriča sa mnom ili decom, ali nakon desetak minuta je već umoran i dobija lupanje srca od samog razgovora. Radio je ct glave i vrata i sve je u redu. Neurološki pregled je u redu. Krvna slika je u redu. Inače je jako dobar kao otac i muž, razume nas i pomaže koliko je u njegovoj moći. Prijatelji ga vole i cene, iako sa njima ne provodi toliko vremena kao pre bolesti. Brine me to što su naša maloletna deca (12 i 16) poprimila neke njegove simptome (žale se stalno na bolove), a njegovo stanje loše utiče i na mene i poprimam negativno raspoloženje. Sve to utiče da naša porodica pada sve dublje u začarani krug. Koje je vasše mišljenje i da li mi možete dati savet?
Unapred Vam hvala.
Dragana Krasić
Dragana KrasićSpecijalista neuropsihijatrije
Zakažite
Poštovana,
Potrebno je napraviti prioritete u rangiranju bitnosti lečenja bolesti u životu. Smatram da postoji terapija koju može da uzima, naravno preokontrolisati prethodno parametre koji govore o stanju funkcije jetre. Takvo psihičko stanje zahteva medikamentni tretman, samo treba proceniti lek i šta je životno vaznije. U svakom slučaju psihoterapija mora da da pozitivne rezultate, te nastavite sa tim. Nije rešenje da takav model preuzimaju deca, niti da svi trpite zbog prestanka lečenja, a pri svemu tome njemu je najteže. Srdačno Dr Dragana Krasić
?
Pitanje #2674815. 4. 2009.
Dragana Krasić
Dragana KrasićSpecijalista neuropsihijatrije
Zakažite
Poštovana,
Problem se relativno često javlja, najčešće jeste psihogene prirode. Trebalo bi da se obrati stručnjaku za tu problematiku, takođe možete probati sa lekom koji se zove Cialis ili Levitra. Srdačno Dr. Dragana Krasić
?
Pitanje #2670714. 4. 2009.

Poštovani, Već godinama (od 2002) se lečim (rivotrilom) od anksioznog poremećaja praćenog

Poštovani,
Već godinama (od 2002) se lečim (rivotrilom) od anksioznog poremećaja praćenog somatskim simptomima depresije. Imam 32 godine. Jedini period kada sam uzimala lekove samo u krajnjoj nuždi je za vreme trudnoće (2006. Godine) kada sam uzimala maksimalno dozvoljene doze persena. Od rođenja deteta (april 2007) ponovo sam počela uzimati rivotril. Poslednjih meseci se jako loše osećam, depresivna sam (što ranije nije bio moj problem), bezvoljna, konstantno umorna, razdražljiva, sa pojačanim somatskim problemima (stezanje u grlu, spazam vratnih i ledjnih misica). Počela sam i da se svađam sa suprugom oko sitnica i seksualna želja mi je umanjena. Inače, mnogo radim, sama se staram o detetu, roditelji su mi davno preminuli (kada su i počeli moji psihički problemi) , socijalni život mi je sveden na minimum (a i nemam neku preteranu želju za druženjem). Jedina stvar koja me još uvek zaista raduje i usrećuje je moje dete. Od kada mi se dete rodilo, svega 2-3 puta sam izašla sa suprugom bez deteta, a ostalo vreme sam posvećena njemu i kući. Život mi se u zadnje dve godine sveo na posao koji ne volim ali ga dobro obavljam i na obaveze oko deteta i kuće. Na žalost, ne vidim rešenje u vidu relaksacije, obzirom da nema ko da mi čuva dete, a ne želim da njega krivim niti da ono na bilo koji način ispašta zbog porodične situacije (nema ko da ga čuva sem dadilje koja je sa njim dok smo ja i suprug na poslu). Prosto bih osećala krivicu kada mu se ne bih u dovoljnoj meri posvećivala, jer nema ko drugi. Poreban mi je savet. Da li ja grešim u nečemu što se mog života tiče. Da li je moguće da je novonastala depresija odraz premora i jednoličnog zivota? Mogu li pomoći sama sebi ili mi je potreban psihijatar i ponovo novi lekovi.
Srdačan pozdrav i hvala unapred!
Milena.
Dragana Krasić
Dragana KrasićSpecijalista neuropsihijatrije
Zakažite
Poštovana,
Čovek mora pomoći, pre svega, samom sebi! Ili bar mora pokušati koliko je u moći.Vi ste hrabra osoba, ličnost sa jakim moralnim i ljudskim kvalitetima, ali preosetljiva i socijalno slabije funkcionalna.Vaša preosetljivost i sklonost strahovima, Vas čini često bespomoćnom i uvodi u neraspoloženja. Nije strašno priznati to i zatražiti pomoć. Porazgovarajte sa mužem, promenite šta možete u Vašem funkcionisanju, dobra ste majka i ne znači da ste dete zanemarili ako ga povremeno date nekom na čuvanje. Ne slažem se sa uzimanjem sedativa, smatram da oni ne rešavaju problem na duže vreme, nego trenutno uz stalno povećavanje doze. Stoga ako niste u stanju da promenama nešto uradite, porazgovarajte sa psihijatrom i započnite medikamentni tretman antidepresivima i psihoterapijom. Srdačno Dr Dragana Krasić
?
Pitanje #2669314. 4. 2009.
Dragana Krasić
Dragana KrasićSpecijalista neuropsihijatrije
Zakažite
Poštovani, bilo bi vrlo neozbiljno ako bi smo problem minimizirali toliko da prekidanje jedne toksikomanije povežemo sa uzimanjem jednog leka. Najpre morate imati motiv, što podrazumeva odluku i uz saradnju sa odgovarajućim stručnjakom koji će Vam odrediti terapiju, shodno Vašem statusu, nastaviti sa terapijom. Srdačno, Dr. Dragana Krasić
?
Pitanje #2657513. 4. 2009.

Poštovani/a, Imam 23 god. i mislim da imam problem sa nekom vrstom

Poštovani/a,
Imam 23 god. i mislim da imam problem sa nekom vrstom arogantnosti. U horoskopu sam vodolija. Temperamentan sam po naravi, pravedan, pošten. Imam problem u komunikaciji sa ljudima. Neke stvari znaju da me iznerviraju na brzinu, iznenada, dok je za neke stvari ipak potrebno duže vremena da bi u meni proradio "sat" da mi to nešto ne odgovara. Često znam burno da reagujem na neke stvari na koje uopšte ne bih trebao tako reagovati. Takođe, kada se iznerviram ne umem da iskažem ono što mi smeta, što me je iznerviralo, na kulturan i fin način tako da dam ljudima na znanje da to što su uradili ili neki događaj nije bio u redu. Moje reakcije su vrlo burne, praćene kroz povišen ton - galamu i viku, nezavisno od toga gde se nalazio (kuća ili javno mesto). Prema pojedinim ljudima se ophodim vrlo ružno, sa pozicija "sile" - ja ne dozvoljavam, slušaj ti mene... Ne znam da li je to povezano sa genima, ali skoro sva rodbina - deda sa očeve strane, i skoro svi stričevi su bili ljudi u uniformama (vojska, policija, čuvar u zatvoru, radnik db). Svi su preke naravi, pa je moguće da sam pokupio i nasledne mane. Upravo to je kod mene prisutno: imam vojnički stav prema ljudima, vrlo odsečan - opet i opet, na regrutaciji sam se prijavo za služenje vojnog roka pod oružjem, na nagovor oca u rod ratne mornarice a moja želja je bila vojna policija, imao sam želju da se prijavim na kasting za emisiju može biti samo 1 (tridesetodnevni kamp specijal. jednica žandarmerije - majka me je jedva odgovorila) . Nisam licemeran, ne dopuštam da se vrši manipulacija nadamnom, nisam dvoličan. Ne volim dvolične ljude, licemere. Sa nekim ljudima sam zato što su me povredili emotivno, prekinuo svaki kontakt. Cenim sebe, možda ponekad i više nego što bi trebalo, u smislu da se ne javljam prvi, osobama za koje smatram da to ne zaslužuju, ili ne razmišljam da li zaslužuju ili ne. Vrlo često imam potrebu za isticanjem, naročito kada je znanje u pitanju (ali i neke druge stvari) iz oblasti o kojoj sam na neki način kompetentan da govorim. Neke ljude to impresionira, nekim ljudima se to smuči. Takođe, često znam da ne prihvatam savete drugih ljudi, da neko nešto bolje zna od mene. U tim situacijama, čvrsto stojim iza svojih tvrdnji, nema šanse da me iko ubedi da sam pogrešio, iako se kasnije ispostavi da sam pogrešno tvrdio, i da jesam pogrešio. Nevoljno priznajem svoje greške. Uporan sam, istrajan, sve što započnem završim, privredem kraju. Nisam od ljudi koji znaju da olako primaju savete sa strane. U dosta situacija u svojoj mladi se ponašam: što na umu to na drumu, iako sam svestan da to nije dobro. Imam poverenje u veoma ograničen broj ljudi oko sebe, iz razloga što smatram da nko neće bolje odraditi nešto do mene. Čini mi se da nisam za timski rad, već samostalac - lider. Svestan sam da na poslu poslodavci ne vole prepametne, arogantne ljude pune sebe. Ma koliko znanje da imam, iskustvo, diplomu fakulteta, neću biti u prilici da to znanje pokažem, jer će me išutirati sa posla. Da li mi možete reći, nakon analiziranja ovog pisma, u čemu je moj problem, i šta bih tebao da promenim kod sebe i kako!?
S poštovnjem, siniša.
Dragana Krasić
Dragana KrasićSpecijalista neuropsihijatrije
Zakažite
Poštovani, podrobno ste opisali svoj problem. Jasna mi je komunikacija sa ljudima koja proizilazi iz slabo kontrolisanih emotinih reakcija, sklonosti impulsivnosti, prisutne izražene narcisoidnosti i načina razmišljanja po tipu isključivosti, odnosno \"crno-belog sveta\". Nedostaje vam socijalna mekoća i moć socilanog modulisanja. Prisutna emotivna preosetljivost i tezina njenog savladavanja uz način obrade koji je isključiv čini Vas napornim i sebi i drugima. Vaš EGO funkcioniše u tesnom prostoru visoke moralnosti i kažnjavajućeg sankcionisanja, zbog čega se često osećate napetim, agresivnim utoliko više ukoliko ste neshvaćeni,a to se često dešava upravo zbog siline reakcija koje dovode do suprotnog efekta. Kvalitetna ste osoba, postoji svesnost o tome, takođe očekujete to i od drugih. Imate moralne kvalitete što je takođe deo pozitivne slike o sebi. Ne mogu nas svi prihvatiti i voleti, kao i mi sve. Ali nemamo pravo da svojim emotivnim ispadima, ma koliko bili u pravu povređujemo druge. Postoji odgovarajući način, usaglašavanja misli i emocija, kojim se može reći nešto, pogoditi gde treba i očekivati poštovanje. To je veština koja se uči, prema tome radite na sebi. Promenite način reagovanja u frustrirajucim situacijama, priznajte greške, pohvalite druge imajte i lepu reč za njih. Ne postoje drugi samo kad pogreše, i kad se treba kritikovati i ljutiti. Veoma ste ljuti, rasčistite sa negativnom emocionalnošću! Imali ste dobru analizu nekih stvari, nastavite tako. Iskoristite intelektualne kapacitete za emotivnu i socijalnu spoznaju. Srdačno Dr. Dragana Krasić

Pitajte doktora

Imate nedoumicu u vezi sa svojim zdravljem? Postavite pitanje i dobijte odgovor lekara u najkraćem roku.

Dozvoljeni formati: JPG, PNG, WebP, PDF, DOC, DOCX. Maks. 10MB po fajlu.

Na ovu email adresu ćemo vam poslati odgovor i uputstvo za praćenje statusa.

Stetoskop Gazette

Prijavite se na Stetoskop Gazette

Mesečni bilten o zdravlju, inovacijama i svemu aktuelnom u medicini.

Pozovite nas i zakažite pregled

063 / 687 - 460