Strongyloides stercoralis

Strongyloides stercoralis je nematoda (valjkasti crv). Nematode su nesegmentirani, obli crvi kod kojih je izražen polni dimorfizam (jedinke su odvojenih polova), mužjaci su manji od ženki. Telo nematoda je pokriveno kutikulom koja je kompleksne građe. Ispod kutikule se nalaze mišićni sloj koji omogućava kretanje parazita. To je jedan od najmanjih nematoda tankog creva. Osim parazitskog ciklusa razvoja, ima i slobodan, neparazitski, koji se odvija u spoljašnjoj sredini. U tankom crevu čoveka živi ženka koja je vrlo tanka i dugačka 2 mm. Ona živi samo delimično sklonjena u sluznici duodenuma i jejunuma, ali se u slučajevima težih infekcija nalazi u sluznici od pilorusa do rektuma, ženka polaže jaja koja imaju tanku opnu i iz kojih ubrzo u sluznicu izlaze larve. Bičaste larve koje izlaze iz jaja u lumen creva mogu započeti razvoj životnog ciklusa na tri načina:
  • U direktnom ciklusu one se izlučuju putem stolice i razvijaju na zemlji u infektivne, končaste larve koje prodiru u kožu čoveka;
  • U indirektnom ciklusu one se izlučuju putem stolice i na zemlji se razvijaju do odraslih mužjaka i ženki. Ženka polaže jaja iz kojih se razvija prvo jedna, a zatim i druga končasta larva, koja je infektivna za čovjeka;
  • U svom infektivnom ciklusu larve se razvijaju u končasti stadijum već u crevima i prodiru kroz crevnu sluznicu stvarajući na taj način ciklus razvoja u kome parazit uopšte ne napušta telo domaćina.

Put prenošenja

Primarni domaćin je čovek. Domaćini mogu biti i domaće životinje. Čovek se inficira larvom koja ulazi u organizam kroz kožu pri kontaktu sa parazitonošom ili preko inficiranog tla. Larve preko limfnih sudova i vena dolaze u pluća, ulaze u alveolarne prostore, idu uz traheobronhijalno stablo i larinks i tako prolikom gutanja dospevaju u creva.
Povećan rizik od infekcije imaju imunokompromitovane osobe - imunosupresivna terapija, malignitet, HIV, diabetes melitus, malnutricija i dr.

Patološki (medicinski) značaj

Strongiloidaza je intestinalna infekcija koja se karakteriše vodenastim prolivima, grčevima u stomaku i urtikarijom.
Klinička slika strongiloidaze može biti različita. U oko 50% bolesnika infekcija je asimptomatska. U pacijenata kod kojih se simptomi javljaju, bolest se manifestuje 3-4 nedelje nakon infekcije. Inicijalne promene se javljaju na koži, u vidu eritematoznih, prurinoznih (svrab) promena nalik urtikariji. Često se promene zapažaju oko anusa, ali mogu i bilo gde po telu.

Migracija larvi kroz pluća može izazvati pneumoniju (zapaljenje pluća) koja liči na Loeflerov sindrom. Javlja se produktivni kašalj, nekada sa sukrvičavim ispljuvkom, zatim dispneja (otežano disanje) i groznica.
Intestinalna faza bolesti je dominantna i prezentuje se abdominalnim grčevima, anoreksijom, mučninom, povraćanjem, prolivima, meteorizmom (nadutost trbuha) i svrabom oko anusa.

Najznačajniji oblik stongiloidaze se javlja kod imunokompromitovanih osoba, kod kojih se javlja hiperinfektivni sindrom, koji se karaketriše masivnom invazijom larvi. Kada larve dospeju u creva uništavaju saprofitnu floru, što dovodi do bakteriemije, sepse, meningitisa i endokarditisa. Mogu se javiti jak bol u abdomenu, mučnina, povraćanje, proliv, intestinalna opstrukcija, paralitički ileus, intestinalno krvarenje, malapsorpcija, peritonitis. Od respiratornih simptoma mogu se javiti hemoptizije, vizing, respiratorna insuficijencija, fokalne hemoragije, apsces, pneumonija i akutni respiratorni distres sindrom. Mogući su i meningitis, apsces mozga, granulomatozni hepatitis, parazitarna invazija srca, bubrega, peritoneuma, limfnih čvorova, pankreasa, prostate, jajnika, tiroidne žlezde i centralnog nervnog sistema. Kod ovakve diseminovane forme mortalitet je 80% i više.

Dijagnoza

Postavlja se na osnovu anamneze, epidemioloških podataka, kliničke slike, laboratorijskih i seroloških analiza, a potvrđuje se dokazivanjem uzročnika u stolici.

Lečenje

Svi oblici strongiloidaze se leče, i to antihelmintnim lekovima - metronidazol, albendazol i dr. dovoljno dugo jer je ovo izuzetno uporan parazit. Uz to se daje simptomatska terapija (nadoknada tečnosti i elektrolita, beta 2 agonisti, ...)

Podeli tekst:

Povezani tekstovi:

Broj komentara: 0

Vaš komentar nam je veoma dragocen, molimo upišite ga ovde